nata24 - Zadnje poruke

U subotu smo se s Rokom i Matjažem odpravili na prvu zajedničku nezimsku turu s Blata preko Krstenice najprije na Jezerski Stog, splezali na Evo, na Prevalski Stog, nastavili po grebenu na Škednjovec i Vrh Hribaric. Onda se Rok, koji je nosio kratke smuče, uputio na Kanjavec gdje je još bilo malo snijega. Mi s Matjažem smo se popeli još na Mišeljski Konec i Mišeljski vrh, zatim smo se u Mišeljskoj dolini opet sreli i preko Krstenice vratili natrag.
Jučer s Blata preko Planine pri Jezeru, Dedno polje i Ovčarije najprije na Malu Tičaricu, zatim po grebenu (malo adrenalinski) do Velike Tičarice, nastavili na Kopico, Malu Zelnaricu, spustili na sedlo i prešli još Vršake, nastavili prema Debelom vrhu, njegovom predvrhu i preko Ograda vratili u dolinu.
Snijega na putu nije bilo, ali potrebna je opreznost na grebenima, naročito medu Tičaricama gdje je dosta krušljivo.

Bila sam jučer, snijega više nema.

U nedjelju konačno na Krn, po toj dugoj puti. Od Savice smo išli ovinkima do hladne Komne, vukli se do Bogatinskog sedla, spustili do Krnskog jezera (sama sjena) i nastavili do Krna. Pot je suha. S Krnske škrbine smo išli prema Pragu, gdje je bilo malo snijega, ali utabana, skočili smo i na Batognicu i prešli pod Vrhom nad Peskama te mimo spomenika do Prehodavaca. Onda se opet vukli do Bogatinskog sedla, Komne i natrag do Savice. Duga, ali zanimljiva tura s odličnim pogledima.

U subotu smo prošli pored koče Brunner i bivaka Gorizia do škrbine Bele vode i po stazama stogodišnjice kroz tunel do Krniške škrbine. Staza uglavnom suha, snijeg samo tu i tamo. Spustili smo se do raskrižja za put Anite Goitan i nastavili njome do Viša. Na nekim dijelovima, posebice pri prelasku po policama bilo je još snijega, cepin je dobro došao. Dalje prema vrhu već utaban. Spustili smo se do koče Corsi i niže do raskrižja, gdje smo krenuli lijevom stazom preko potočića i šume natrag u dolinu. Vrijeme zakon

Zbog najave snijega iskoristili smo jučerašnji napola ljetni dan za još jedan posjet Triglavu, ovaj put po malo drugačijoj stazi. Iz Vrata krenuli smo prema Luknji pa se spustili prema Zadnjici do raskrižja za Dolič pa se uspinjali vijugasto gore do srušene kućice gdje smo skrenuli lijevo po Kugyjevoj stazi do Zapadne Triglavske planote. Ovoj stazi je ponekad teško slijediti, inače tu i tamo izblijedjele markacije i kameni, više pa i jeklenice. Nastavili smo po označanoj stazi do Triglava koji je i jučer bio prilično oblegan pa dolje prema Kredarici gdje smo na najnižoj točki skrenuli lijevo prema Glavi i stazom označenom kamenjem i crvenim linijama koja vodi preko prepadne i šljunčane Kugyjeve police. Jeklenice su baš dobrodošle. Onda još spust preko Plemenica do Luknje i natrag do auta. Super

Danas preko Komne do Bogatinskog sedla. Otišli smo sve redom. Bogatin, Mahavšček, Vrh Škrli, Kser, Vrh Planje, Tolminski Kuk, Zeleni vrh, Mali vrh, Podrta gora, Vrh konte, Vrh nad Škrbinom i Meja. Dalje pod vrhom Rušnatega i Snežnog vrha do sedla Globoko i lijevo dol na markiranu put koja vodi prema Voglu i kroz Žagarjev graben do jezera. Pa još šetnja natrag do koče pri Savici.
Za Mali vrh, Vrh konte i Meju nema markirane putanje ali nema problema. Podrta gora teža, krušljiva i treba malo popeti se, na vrhu žig Bohinjske planinske staze. Opet super

Danas je konačno bio na redu Prisank. Do Vršiča mi se jutros nije dalo voziti, pa još vrijeme za nešto duže. Pa sam otišla do Vrata. Prvo preko Sovatne do Kriških podova i do sedla Planja. Onda dugi spust smjerom Vršiča prema Škrbini i odande kroz Zadnje okno do vrha Prisanka. Na putu nič posebno, sva osiguranja ok, samo treba biti oprezan, kao svugdje. Nazad sam se vratila istim putem, opet dolje i gore do Kriških podova. Da nije sve istim putem, vratila sam se preko Bovških vrtača i mimo bivaka 4. Pogledi fenomealni, rijetko takvo vrijeme. Nadam se da će sutra opet

Jučer ujutro zapeljala sam u magleni Bohinj po Roka. Odlučili smo preći još neki greben gdje još nisam bila. Iz Blata smo otišli mimo planine pri Jezeru i Dedno polje te Za Kopico do Vrat, gdje smo se pod Vršakima malo spustili prema Prehodavcima. Nastavili smo po markiranoj puti prema Velikom špiču. To smo povremeno napustili i otišli prvo na Zadnju Lopu, zatim na Malo špičje i dalje po grebenu preko svih međuvrhova do Velikog špiča. Slijedio je zoprni spust. Prema Plaskemu Voglu prešli smo pod grebenom, zatim u grapu na lijevoj strani i po grebenu do vrha gdje je knjiga i pečat. Skočili smo još do susjednog vrha koji je nekoliko metara viši. Onda opet zoprni spust po travama i prema Travniku s minijaturnim Aljaževim tornjem. Spustili smo se prema Škrbini i popeli na Vršac pa još na Čelo. Po rupičastom terenu prema Velikim Vratima smo otišli još preko Glave za bajto i zatim na markiranu put koja je dosta zarasla, po Lopučniškoj dolini do Črnog jezera i preko Komarče do koče pri Savici. Opet super tura u lijepom vremenu, samo vjetar nam je povremeno malo razbarušio kosu

Naši su jučer ujutro platili parkirnine kod Savice.

Jučer smo krenuli po zlopakojnoj betonskoj cesti (nazad dol još gore) do Viške planine i prema Škrbini prednje Špranje, ondje desno na stazu Anita Goitan, gdje treba paziti jer je staza dosta strma i ide po travi. Na grebenu smo skrenuli lijevo prema Koštrunovim špicama, staza ide po stubištu i zatim desno od tunela malo popeli na vrh planine. Zanimljivo. Silazili smo do Škrbine zadnje Špranje (Mojzes) i nastavili prema Višu i mimo koče Corsi natrag do auta. Još jedna fina tura u lijepom vremenu.

Jučer opet preko Gulaca prema Škrnatarici usutom grapom punom šljunka. Slijedio prijelaz ljevom stranom do Dovškog križa. Puno kolića i ob lijepom vremenu lako ih slijediš. Usred puta zanimljivo okno kroz koje vidiš Špik. Onda dolje prema Šplevti i ranije desni odcep prema Oltaru. Do vrha bez problema, kolića dovoljno. Onda natrag dolje, usput i na Šplevtu gdje se magla razišla i mimo bivaka 2 melišćem u dolinu. Super tura odlični pogledi.

U subotu ujutro smo krenuli cik-cak prema Kukovoj špici. Nismo koristili prečice kroz šumu da slučajno ne propuštamo razvoda gdje je sad pored znamenja i urezan natpis u stablo. Matjaž je poznavao put i kroz Gulce držali smo desno i izbjegli melište. Prije sedla skrenuli lijevo prema Škrnatarici. Tu se melištu nije dalo izbjeći i malo smo se namučili do ulaza u grapu. Slijedio je malo penjanja i klizanja po šljunku i stigli smo na vrh grape. Škrnataricu nismo osvojili jer nismo imali opreme. Ali nastavili smo po grebenu na jedan vrh sa znamenom. Pogledi fenomenalni. Vratili smo se istim putem do sedla i skočili još na Kukovu špicu. Tu nas je već jurnula magla i s pogledima je bilo polako kraja. Slijedio je spust po melištu i u planu je bilo još Vrtaško sleme, ali se put vukao i okrenuli smo, i vrijeme se sve više kvarilo. Drugi put.

S planine Sp. Dolge njive brzo si na Košutnikovom turnu, jer već visoko startaš.
Pa možeš ići jednom stranom gore i drugom dolje (preko Zg. Duge njive). Meni se lako uklopilo nakon posla, pa sam još oba vrha Tolste Košute dodala.

Danas je bio dan za ferate. Od Mangartskih jezera preko Via Italiana na Mangart. Na putu sve ok. Silazak travama prema Škrbini i prema Malom Koritniškom Mangartu. Markacije su jako izbledele, ali puno kamenih kućica i nema problema naći stazu. Od MKM prema bivaku Tarvisio je jako krto i treba jako paziti jer sve leti. Uza gore vjerojatno nema problema. Onda još preko Via Della Vita natrag u dolinu. Tu stazu su stvarno popravili. Kod željeznih ploča sada je jeklenica, pa čak i na nekim mjestima gdje prije nije bilo, dodali su je.

Danas sam krenula kružnu turu u Kamniškoj Beli prema Presedljaju. Čini se da je nekad bio kažipot na parkingu, danas ga nisam opazila. Pot je na početku vrlo rijetko markirana, inače po šumskoj stazi i nemaš što falit. Do sedla sjena i rosa, mokra do guce, onda dalje borba s ruševjem i kravama koje se nisu htele maknuti. Na Pragu skrenula prema Lučkom Dedcu, puno kućica teško zaideti. Nazad dol Kocbekov dom, Sedelce, Mala Ojstrica, Ojstrica, preko Škarja na Lučku Branu i na kraju Planjava. Spust prema Kamniškom sedlu i melišćem dol do kuće u KB. Pa još šetnja suncu i asfaltu do auta. To je bilo najbolje

Ne znam. Do Okrešlja je dovolj, još malo hodaš po njoj.