igorf - Zadnje poruke

Često se na forumu razvije manja ili veća debata o imenovanju imena mjesta, planina, vrhova i slično u slovenskom ili stranom jeziku. Već sam više puta u razgovoru s hribolazcima prijateljima (he, he, pa nisam rekao planinskim ni alpinističkim) shvatio da nisam jedini koji ima problema pri traženju na kartama. Npr., imam dosta kartografije kupljene u Trstu u mojoj omiljenoj knjižari "Libreria Transalpina" u ulici "Torrebianca", na kojima su uglavnom talijanska imena. I kad s užitkom čitam dopise naših forumaša (npr. Triglavskog i ostalih po zapadnim Julijskim, Karnijskim alpama) i planiram "kopiranje" ideja za ture, dostikrat ne znam s kartom otkriti gdje je: npr. izlazna točka, planina, vrh. Možda netko zna neku web stranicu ili neku drugu literaturu gdje bi se našla imena u oba jezika: slovenskom i talijanskom?
Kao npr. ova web stranica:
http://razglednice.mojforum.si/razglednice-about9.html
LP

Mi imamo kod kuće jednog "skrajenog zmrzljivca" (žena...). Ni kombinacija zimskih gojzarica + čarape od kuvane vune ne pomaže. Uvijek je hladno. Možda netko zna može li se negdje nabaviti neke tople gojzarice npr. s dodatnim unutarnjim čizmom kao što su bile La Sportiva Spantik - samo nam ne trebaju "odpravarske" cipele.

@Peter B.: U Portorožu imaš već sve to što želiš (odnosno uvjeren si da ti pripada!), od oskrbovanih i grijanih soba i zimi pa do inspekcija na dohvat ruke.

Od danas može i bez krpelja i smuči.
Naravno, s odgovarajućom zimskom opremom za uspon na vrh, iako su u klancu sasvim lijepi koraci.
Po romarskoj stazi iz Žabnice dodatne male dereze vas spase, jer je staza kao obično dosta uledena.
(Jedino, s obzirom na moderne čase, ne znam kako nas opisati: ili dvoje marljivih koji su utabali, ili dvoje nestašnih rupača...)

Natpis ukratko znači sljedeće: "Konopac je postavljen jeseni 2006, dosad nepoškodovan od lavina, siguran je, ali odgovornost je na korisniku."

Jedino med lavom i kosom ima dosta kg razlike. Leone: znači lav; Merlone: merlo znači kos, merlone velik kos.

Jutro: relativno dobro.
Popodne: očekivane grmljavine.
U 9 sati je apsolutno prekasno.
Trebao bi krenuti najmanje u 6 sati, i poslije 9-10 sati već biti nazad.

Nema diskusije.
Računalnik je tako rekel!

.

Slikar je okrenut prema Pivki i Vremšici.
(Sv. Trojica je iza njegovih leđa.)

Kako god okreneš ili nazoveš, rezultat je uvijek isti

Brinta.

Danas sam odveo kćer i "unuku" u brda i odabrao Matajur: gore iz Avše starom stazom južnom stranom i dolje sjevernom stranom mimo Idrske planine. Vrijeme kao svugdje ekstremno malo snijega ali polednjelo tako da su male derezice Verige Lesce odlično služile.

Danas na Poldnašnjoj špici iz Zajzere. Prilike i razgledi kao što je Igor gore opisao. Dodao bih samo to, da još nisam doživio tako lijepog spusta: u 10h kad sam krenuo silaziti toplo vrijeme i sunce baš toliko omekšalo snijeg, da je na ugaženoj stazi napravilo dobar prst omekšalog, po kojem je nizbrdo išlo kao raketa. Od vrha do zadnjeg parkinga kod kasarne privio sam se u satu i dvadeset minuta(uključeno pivo kod koče!). Pa neka još netko kaže da smo abrahamovci za odpis.

Meni (ne) odgovara sljedeće:
Ni dan prije ni na turi: ne kakvog pečenog, posebno masnog mesa i ne slatkiša. Rezultat: nemir i teške noge te nadprosječna žeđ.
Tijekom ture uvijek cjelovito zrnat kruh i nešto laganog uz to, nikad slane salame itd., zbog izazivanja žeđi. Pijem samo vodu. Najvažniji mi se čini doručak, kao svaki dan, bez obzira na sat, isprobano: šaka sezama, šaka pšeničnih i šaka zobenih pahuljica, žličica kakaa, 2,5 dl kiselog mlijeka.
Jedno pivo kod koče ili na kraju mi nikad nije naškodilo.

Što kažete za gostionice nakon završene ture, gdje se dobije dobra topla enolončnica po razumnoj cijeni: ja npr. kad idem negdje nad Tolminom i na povratku dovolj rano i gladan (kao npr. jučer po povratku s Vogla već u 15h), svratim u Most na Soči u gostionicu Vuga, gdje uvijek imaju dobru jotu i pasulj.
Što u drugim krajevima, ima li tko nešto slično?

I to iz vrlo ugledne pozicije, grofovske. Ta oštra baba se samo malo boji gledati ravno u oči ...