BananaBronson - Zadnje poruke

Prošle jeseni u okviru trkačke staze Life on Mars Trail na istočnom kraju Paga otvorili su i novu športsku feratu. Početna tačka je plaža Ručica kod sela Metajna, pristup traje sat vremena. Ferata nema visinske razlike, duga oko 100 metara. Ocjenu ne mogu dati, većinu vremena visi u previsu. Postavljači staze preporučuju samovarovalni komplet s omčom za odmor. Zbog vješanja na čelične užadi rukavice su sigurno dobrodošle. Ja sam se varala improvizirano, pad u najgorem slučaju završava štrbunkom u ne baš opasno more koje je jako blizu dolje. Kao što možete pročitati u mom doživljajnom zapisu, na pola ferate se može i predomisliti.

Od ferate nastaviti markacijama do ljepnje plaže Malin, po želji bezpotno po ubijajućem paškom kamenju sve do rta Krištofor.

Najviši vrh Apenina (2912 m), u skupini Gran Sassa, dodatno lako dostupan Monte Aquila (2495 m). Izvješće na [url=https://www.mojstr.si/2020/08/najvisji-corno.html]https://www.mojstr.si/2020/08/najvisji-corno.html[/url].

Jučer smo otišli od peskokopa (cesta normalno prohodna) do Medvedje jame. Ispod lovačke koče nalazi se nekoliko sručenih stabala, a se sve lijepo mogu zaobići. Htjeli smo nastaviti po poprečnoj lovačkoj stazi prema Dedcu. Došli smo otprilike do pola, tamo su se počele sručene smreke. Popeli/prodrljali smo se preko dvije, kod treće smo se okrenuli - ipak smo bili s djecom i nismo znali, kakvo je stanje dalje. Kakav hrust s motorkom bi ondje bio vrlo dobrodošao.

U petak smo još pred popodnevnim olujama istraživali klance i zarasle strmine nad najpoznatijim slapovima Fratarice. Mogu potvrditi da je stazica koja je uvrštena u MaPZS uvrštena točno - teško bi rekla dobro utabana, ali se joj da slijediti. Na Planinici nismo bili, nije nam nedostajalo mnogo. Više ovdje.

@Trobec Očito smo se stvarno sreli. Sad shvaćam zašto ste toliko bili na vrhu najviše Gamsovke ... Jeste li cepine onda dali u ruke?

Hja, vjerojatno stvar interpretacije što tko još shvaća kao obvoz. Nismo šli mnogo više od deset ili dvadeset metara ispod ruba, ali smo bili uglavnom na južnoj strani. Svuda smo slijedili utabane staze, tako da nismo bili prvi ni jedini tamo. Istina, nitko od nas nije takav fan balansiranja na rubu da strogo gura po grebenskoj rez... Neka je uzme tko se na njoj dobro osjeća, mi smo zadovoljni i tako.

U subotu smo priješli greben od Tolste Košute preko Gamsovki do Košutnikovog turna. Zbog obiteljskih okolnosti nitko od nas nije baš jako psihički pripremljen, trebali smo dosta vremena za prijelaz, teren je uglavnom jako nesiguran i izložen. Na sidrištu za (opcionalni) spust po konopcu bila je potpuno svježa pomoćna vrvića. Krasan dan, neke fotke su ovdje.

Prošli tjedan sam si priuštila brzu popodnevnu turo, gore preko Kuklarja i dolje preko Riglja. Obe staze su lijepo prohodne, iako od prošlog kolovoza nisu potpuno netaknute. Neke fotke i kratko izvješće pronađete ovdje.

Jučer, 3. 9. 2023., put je bio bez posebnosti - barem prvi sat penjanja, dakle do onog skoka pod Velikim grebenom odnosno pećine iznad njega. Čak i dalje nije izgledalo da je išta uništeno. Cesta u Konec je također u redu.

Mi smo bili u nedjelju na MMP pred kišom, s povratkom za Akom. Nekoliko slika i kratko izvješće ovdje.

I ja sam se u subotu čudila nazubljenim tragovima prethodnika u Šentanskom plazu. Zašto bi netko u trenutnoj ili tadašnjoj čofti koristio dereze, stvarno nije jasno. Ja gore bez problema bez (cepin na ruksaku, da nema zabune), nije se činilo nimalo rizično. Najveća opasnost utonulo do pasa vršni dio...

Mi smo bili u siječnju, pred snježenjem. Koča je izgledala napuštena.

Za Snežnik ne znam, za praznike smo bili na susjednom hrvatskom Snježniku. Sve kopno, samo neke krpice snijega oko vrha. Sva zimska oprema suvišna. Pretpostavljam da se od tad nije puno promijenilo.

U subotu smo si pristup od Račkih vrata na Raduhu konačno privoščili i mi. Teško davati objektivne ocjene, ali subjektivno - ljepše staze tog razreda težine kod nas zasad ne poznajem! Očito ima tamo još toliko varijanti da se rado vratim ...

Neki utisci su ovdje.

I ja sam jučer imala slično iskustvo. Tabla da je parking pun gorela i pred šest ujutro i u jedan popodne, u oba slučaja na parkingu bilo mjesta. Barem u ovoj izvedbi tabla kontraproduktivna - bez obzira što piše, očito se isplati pogledati ima li u Vratih mjesta ... Trenutno bi bilo bolje da je nema.

Očito smo prvi koji smo nakon Igorjevog zapisa prije 8 godina posjetili ovu čudovitu samotnu karnijsku goru. Uhvatili smo se je po Zlodejevoj smjeru kako smo joj dali ime jer normalni pristup očito još više s istoka. Inače je sve zajedno prilično kompleksna pustolovina priporučljiva svima koji vole usamljene vrhove napuštene staze i krto penjanje do II. stupnja. I naravno malo smisla za izviđanje prave smjere.

Slike i poročilo na blogu.

O Semidama je u PV pisao Andrej. Sama sam o tome pisala na svom blogu, koji je u velikoj mjeri već pokojen, što bi se još našlo ovdje: https://www.mojstr.si/2010/09/leto-izpolnjenih-hrepenenj.html