sabina1967 - Zadnje poruke

U subotu smo se odpravili u nacionalni park Nockberge i također na posjet najpopularenijem vrhu Klomnocku. Popeli smo se na njega s postajališta Schiestlscharte, koje leži na 2024m s čudovitou planinskom koćom Glockenhutte, gdje su pravi umjetnici u rezbarenju. Put na Klomnock, čiji vrh mjeri 2331m nudi lijep uspon i čudovite razglede daleko unaokolo. Cijela visokoplaninska cesta Nockalmstrasse sa svojim odmorištima nudi pravo opuštanje i napuni nam dušu. Prelijepo je bilo.

Ovaj put smo se organizirano autobusom odpravili u Dolomite. Naš konačni cilj je bio Rifugio Nuvolau na 2575 m. Na put smo se uputili kroz Karavanke tunel i preko Austrije u Italiju, kroz idilično turističko mjesto Cortina d'Ampezzo prema prijezdu Giau, koji leži na 2233 m. Mimo koče Rifugio Passo Giau, uputili smo se prema koči Averau i onda od tamo dalje prema koči Nuvolau. Ljudi je bilo puno, iako smo ih po putu sreli malo, ali do obje koče stižu i žičara ili gondola. Sama staza nije bila zahtjevna, samo na dijelu koji se počeo prilično strmo penjati, krusljiva je bila i trebala je malo više pažnje.
Ali sama staza kao i vrh nudile su prekrasne razglede. Dan za koji želiš da se nikad ne završi.

@lubadar stvarno je, sad bar znam za što ću pisati Djedu Mrazu ove godine....

Današnji sunčani dan iskoristili smo za posjet Poreznu. Ovaj put iz smjera Petrovo Brdo. Na početku staze kar neki podrtih stabala koja ne predstavljaju problema za prolaz. Danas smo bili prerano jer smo prvi gaz radili sami. S krpljama je naravno staza mnogo lakša jer bez njih pošteno tone. Ali dovolj tvrdoglavosti bilo da smo stigli do vrha. Na grebenu snijeg dosta spihan pa negdje i zaledelo ali ipak se da proći bez "dereza". Toplo sunce danas pošteno grijalo ali hladan vjetar na vrhu pobrinuo se da smo se brzo vratili do koče koju su marljivi oskrbnici upravo otvorili. Stvarno su nam ponudili super zaklon od vjetra i hvala im za gostoljubivost. Super dan

@Irina, ništa ne mislim objašnjavati, a najmanje ja sam ta koja će netome zabraniti raditi stvari koje mi se inače čine besmislenim. Kužica ima svog vlasnika i nije vlasništvo cijele ekipe koja je jučer bila na vrhu.

U subotu je i naša grupa obavila uspon na Triglav. Unatoč tome što su uvjeti zapravo već zimski, ipak smo sreli jako puno planinara koji su krenuli prema vrhu Triglava bez kaciga, neki čak u sportskim cipelama, a kamoli s nekom zimskom opremom. Stazu se inače može prijeći bez dereza, ali s velikom mjerom opreza. Na vrh smo se popeli s Planike, koja je suha sve do malog Triglava, staza prema vrhu još negdje smrznuta, kasnije se zbog sunca snijeg topi.. tako da malo svega. Ali subotni dan je bio nešto čudovitog, nebo bez oblaka, pogledi fantastični riječju.

@lubadar hvala ti...

Jučer smo konačno ostvarili dugo planiranu turu na Zelenjak i Palec. Krenuli u sunčevom svjetlu na Ljubelju koji nas grijao do koće na Zelenici. Odatle stazom prema Vrtači. Ogranak za Zelenjak i Palec označen malim kamenčarom.. Unatoč bezpotju do vrhova, staza dobro uhojena bez bojazni izgubljivanja. Rosa naredila stazu mokrom, maglice se dizale prema vrhovima tako da su vrhovi uglavnom bili u magli. Ruševje prema Zelenjaku posečeno, staza baš prolazna. Ali na radost, sunce na vrhu. Iz Zelenjaka dolje do sedla pa po dobro pratnoj stazici na Palec. Buketi planika razveseljavali. Žig na Palcu visi na lancu ali donji dio nema, dobijete u koći Zelenica. Sunce grijalo i na Palcu iako magla okolo. Nazad na Zelenicu gornjom stazom preko melišta brzo do koće. Magla se razišla, opraštali smo se gledajući vrhove na suncu. Čudovit dan.

@lubadar i @laik iskrena hvala obojima..

Čudovit nedjeljni dan iskoristile smo s prijateljicom za posjet Prisojniku. Uspon po grebenoj i silazak po Slovenskoj. Budući da je to bio moj prvi posjet, jako mi se svidjela grebena staza, posebno jer nudi puno lijepih pogleda i šetnju preko livade planika. Stvarno je taj dio staze pravi botanički vrt. I tog dana dosta posjetitelja, ali vrh je dovoljno velik za sve..
Na vrhu nas je obradila prirodna klima u obliku sjevernog vjetra, tako da smo se lepo rashladile, prije svega dugo uživale u pogledima daleko unaokolo.
Bilo je predivno, i sigurno ću ga još posjetiti.

@lubadar hvala ti, stvarno je bila tura za dušu i prekrasan završetak mog odmora...

Nedjeljni dan nas je zvao u planine. Ali za nedjelju biramo nešto kraće, pa se odlučujemo za Begunjščicu, ali ovaj put nepoznatim putem. Start na Ljubelju, do Zelenice i od tamo na vrh. Vrijeme nam je danas nudilo prekrasne poglede i put do vrha brzo je prošao. Vrh je bio dobro posjećen u ugodnom suncu koje je hladio blagi vjetar. Spuštamo se do Roblekovog doma, gdje se malo duže zaustavimo, odande na planinu Preval i po Bornovoj stazi natrag na Ljubelj. Prekrasna tura u lijepom vremenu i lijep završetak tjedna.

@lubadar hvala ti lijepo i u ime svih ostalih.. , tako je, turu treba uspješno završiti...

ni zamere @mailman, paša, pa još kako paša....

@mailman kako god pročitao, činjenica je da je pao na plodno tlo....

Jer nam je snijeg prošle godine zagodio i morali smo odgoditi plezalnu stazu na Rjavinu, u nedjelju je konačno došao dan D. U ranim jutarnjim satima krenuli smo iz Kota prema Rjavini. Sunce je već ujutro ugodno grijalo, ali nas je na putu hladio vjetar koji je jako puhao. Kod debele stijene kratki odmor, malo napunimo naše želudce za energiju do stene i uskoro naše kape i štapove zamjenjuju kaciga i varalni komplet. Već smo pod stijenom, u koju ulazim s velikim poštovanjem prema ovoj moćnoj gori. Dobro nam je išlo i rukama i nogama... iako je sunce jako pržilo, nisam znala je li mi vruće od sunca ili od adrenalina..
Nakon uspješno preplezenog prvog dijela, prolazimo mimo dva prirodna prozora.. jedan nudi pogled samo u dubinu, kroz drugi čudovit pogled na Škrlaticu. Razgledi s puta već su bili predivni. Čeka nas još spust po klinovima i malo šetnje preko grebena i već smo na vrhu. Prava mjera veselja i sreće, razgledi s vrha bože dušu. Vratili smo se grebenom prema Staničevoj koći, ali do koće nismo otišli, ranije smo se okrenuli prema dolini. Kasnije se to pokazalo kao vrlo dobra odluka, jer je sunce neumoljivo pržilo, vjetar je nestao ne zna kamo..., vjerojatno je netko zatvorio prozore.. . Put u dolinu vukao se beskrajno, nema i nema kraja... ali jer se sve nekad završi, tako se i naša čudovita pot završila kod Aljaža na hladnom i zasluženom pivu...