Navihan - Zadnje poruke

Za vrijeme posjeta Crnoj Gori otišao sam danas na Visitor 2210, koji se uzdiže nad gradovima Plav i Gusinje i nudi čudovite poglede na lanac Prokletija.
Molim moderatora za premještanje objave u odgovarajuću rubriku.

Tijekom posjeta Crnoj Gori danas sam krenuo na Visitor 2210 mnv, koji se uzdiže nad gradovima Plav i Gusinje i nudi prekrasan pregled odnosno poglede na skupinu Prokletija.

Puno je već rečeno o ovoj čudovitoj gori u prethodnim objavama i njena veličina je stvarno velika. Većina objava na forumu opisuje uspjehe i postignute ciljeve, manje kad ne ide sve po planu. Moj opis u nastavku bit će nešto takvo, pa ga želim podijeliti s vama. Više puta sam bio blizu Matkove kope, na Matkovom sedlu i Matkovoje krnici pri prelasku grebena s Mrzle gore, ali nikad na padinama Matkove kope. Jučer kasno popodne nakon poboljšanja vremena s mojom drago otišli smo samo na Jerebičje, ali sam se zatim instinktivno odlučio ići sam na Matkovu kopu, ona se vratila prema Pavlićevom sedlu. Bez problema pristup vrhu. Iz foruma sam imao u glavi da je moguće kroz klisuru kod Matkovog zuba prema vrhu. Bilo je dosta rušja i izloženo penjanje. Na vrhu oko 20:00. Spustio sam se prema kamenju pa natrag prema zubu. Dođem do dvostrukog prozora gdje se već smrkava.
Prelazim dalje desno i spustim se do zidova zuba. Napredovanje dolje mi blokira skok. Nazad ne idem, ostaje samo varijanta gore preko sedla kod Matkovog zuba ili pod stijenom. Odatle kroz klisuru do pristupne stazice koju sam odmah prepoznao. U lakšem dijelu šume koncentracija malo popusti misleći na lakši put do Matkovog sedla stazica nestane, padina postane jako strm. Misleći da sam prenisko idem lijevo gore i nakon 30 visinskih metara naletim na skok ispred, danju ne problem. Iskustva iz mnogih noćnih pohoda, sama noć i umor pokrenu alarm u mozgu, "Vrijeme je stati". Iako popodne samo na Jerebičje imao sam sve za bivak u ruksaku. Javim da sam stao i neću u dolinu, oblečem se toplo, popijem preostalu vodu i počnem dremati. Pod skoro punim mjesecom, zvijezdama i bez vjetra predremam do zore. Zora me iznenadila videći obrise Matkovog zuba lijevo. Kako moguće, trebao bi biti na padini prema Matkovom kotu ne prema Austriji. Ali činjenice drugačije. Činjenica da sam sinoć dolazeći odozgo promašio raskrižje stazica gdje sam trebao desno prema Matkovom sedlu, ali sam otišao lijevo (ponoću ravno) na stazicu pod Matkov Zub. Misleći da sam na južnoj padini ili nad Matkovim kotom korigiranjem lijevo gore zapravo išao natrag prema klisuri kod Matkovog zuba. Jutros se pokazalo da sam bivakirao samo 10m ispod stazice preko koje sam jučer prošao dva puta. Jutros odmoren i pri dnevnoj svjetlosti idem natrag na Jerebičje gdje u jutarnjem suncu divim se vrhovima oko sebe.
Vjerujem da će biti više vrsta komentara na moju objavu, pa neću pisati posebne zaključke, svatko neka izvuče svoje mišljenje. Za sebe znam da me svako gorsko iskustvo obogaćuje i povećava poštovanje prema planinama, a doživjeti trenutak neponovljiv i veličanstven kao današnji jutarnji kukavičji kuk koji te budi usred šume umjesto seljačkog pijetla.

Uff, probudili ste mi sjećanja i napravili čežnje.
Čudovite police stvarno su tamo pod Rigljicom i Rušicom, da o pogledima ne govorim, ali ne za svakoga.
Strme trave dolaze još na red. Prije nekoliko godina vraćao sam se iz MMP preko Kotli i htio doći do bivaka Za Ak, ali pod Spodnjim Kotlom počeo sam prečiti previsoko i zaustavila me skok, konopca za spust nisam imao i noć me uhvatila i nije bilo druge nego u dolinu i natrag Za Ak. Sve za kondiciju i pivo.

Čestitam, bio sam prošli tjedan na VMP i više puta i na Kačjem jeziku, ali mi paradajz nikad nije zadišao, trebalo bi još malo papričice uz to.

@geppo, tvoju naloženu zadaću većina nas dnevno napravila, tako da se tamo samo puni mjesec..
Ta dva metra izložene ploče tvoja gornja slika prijelaz prema pastirskoj ni problem.

Pozdrav svima, i @domaćinima.

Svakako dereze uz koje paše čekić jer je ledenjak prilično strm. Na donjoj poveznici slika od jučer.

https://www.facebook.com/photo.php?fbid=408622795921013&set=a.137843809665581.27141.137682189681743&type=1&theater¬if_t=lik

Sigurno smo svi koji smo jučer krenuli u planine imali prekrasan dan bez obzira gdje smo bili i uvjeti su bili fantastični.

Ajda lijepo si nas uhvatila u Amfiteatru, jedino mjesto u vršnom dijelu gdje sam skinuo kacigu i izvukao štapove. Izgleda odličan zoom na aparatu, no ja sam precej skupan. Ti si nas vjerojatno slikala s DK. Hvala za sliku. lp.

Jučer s prijateljem krenuli smo na Široku peć iz Za Aka i s vrha nastavili grebenom do Dovškog Križa. Sledio je spust u Poldov rovt. Točno obratna putanja koju sam prošle godine sam obavio. U svakom slučaju jučerašnji smjer teži jer smo sve međustolpove preplezali direktno bez obilazaka.
Put prikladan samo najiskusnijim planinarima i osiguranjem ili uz vodiča.

Planinara jučer puno na rubu Amfiteatra, od Kukove špice, Škrnatarice, grebena do Dovškog Križa i samog DK-a, dok smo bili sami na ovoj strani.

Prvo velika čestitka za izvrsnu turu. Pogledaj čemu sve može dovesti ženska zaboravnost . Prle u svojoj knjizi Grebeni slovenskih gora definira ovaj greben za bezpotne i rušnate ekstremiste. Prle je trećem vrhuncu na putu izbjegao obilaskom po lijevoj, zanima me je li to ta grapa koju opisuješ. Kao što znaš, i ja želim taj greben, jer smo se o njemu razgovarali prošle godine. Nadam se da mi se letos složi.
Lijep pozdrav. Janez

Jučer s novim prijateljem Andrejem iz Kamniške Bele preko Skoka, Šraj peska i grape Vršičevih na Vežicu i dalje na Lučkog Dedca. Spust do Korošice, pa preko Petkovih njiva natrag u dolinu u smjeru Najnar štante koju nažalost nismo vidjeli, imamo pa novu varijantu do doline medu stazama preko Skoka tj. Najnar štant. Posebno mi se svidjela grapa u stini Vršičevih koja te vodi direktno na vršnu planotu gdje puno ružja i prekrasnih planika.

Je li netko za sutra želi društva u planinama, upravo sam potpisao dopust, možemo i večeras ha ha. Sve moguće varijante i lokacije prihvatljive, prednost bezpotjima i ruševju... lp

@lijaneja, ništa u Martuljku ni drugdje za mene nije baš tako i lijevom rukom, prije svega ozbiljna procjena i poznavanje svojih mogućnosti je ključno i najvažnije. Rigljica svakako nije za povremene i neiskusne planinare, ali opremljena na ključnim mjestima klincima, što s odgovarajućom dugom konopcem omogućuje siguran silazak. Nekoliko slika sad je prikačeno.

Jučer sam krenuo na Rigljicu i Rušicu iz Martuljka, na povratku posjetio Kurji vrh i spustio se do Jasne. Čista divljina i samoća, jer ni na Kurjem vrhu prema knjizi nije bilo nikoga. Na orijentaciju se nisam baš pripremao, što mi je na kraju pri silasku s Kurjeg vrha vjerojatno produžilo turu za pola sata ili tako. Još uvijek nisam siguran ima li iz Kurjeg vrha u vršnom dijelu do staze koja povezuje Martuljek s KG dvije stazice ili jedna. Sumnja mi dolazi zbog ogromnog ruševja na dijelu staze od raskrižja prema Jasni.
Sam pristup na Rigljicu i dalje Rušicu nije pravio problema. Od balvana PP do sedla lijevo od KV, zatim po povezanom grebenu do vršnog dijela gdje počinje plezanje, kratki spust u grapu pa najzahtjevniji dio oko 20m i dalje prema vrhu Rigljice, odatle do Rušice. Očekivao sam veći podrt, ali skala ovdje ipak kompaktna više nego na Oltarju, Rokavima ili ŠP.

Čestitke obojici za čudovitu turu, za ključeve je sigurno Mrzla gospa pobrinula, nije dopustila da se ondje motate, a nju ne posjetite. lp

Čestitam Volk na turi jer je teren u početnom dijelu grebena s Krničke stvarno kriza, zato sljedeći put potražim prolaz dalje od grebena tj. prečenje od sedla po istočnom obronku pa gore. lp