Leny - Zadnje poruke

Sutra planiramo s partnerom na Peću. Budući da nismo s tih krajeva, pitam odakle da krenemo. Gdje bi bilo najprikladnije i najsigurnije? Hvala na odgovoru.

U subotu s prijateljem napravili smo prilično dugu turu tamo oko. U jutarnjim satima snijeg je još bio smrznut, zatim se udiralo 20-30 cm duboko. Bili smo na Rinkama, prema vrhu Skute bilo je previše ledeno (obvezna uporaba dva cepina, kojih nažalost nismo imali sa sobom) i ostala je neosvojena. Dan smo završili skokom na Tursku goru. Naporno. Ali predivni razgledi, netaknuta priroda i spokojstvo vraćaju sve dvostruko. (Zimska oprema i veselo na put. Sretno.)

Velesa nas je oduševila svojim fotkama. Zato sam se i ja danas uputila na sličnu pot. Sunce, plavetnilo neba, mir i unutarnje zadovoljstvo pratile su me do Rjavog jezera. Tu je pala odluka da probam osvojiti i Kanjavec. Nastavila sam od 2200m po utabanom snijegu prema Hribarcima pa dalje prema vrhu, za koji nisam sigurna da je bio cilj. (Molim objasni ako bolje poznaješ gdje sam bila.)Vrijeme se popodne mijenjalo. Jaki vjetrovi, zamračujući oblaci. Tura duga, naporna (10 i pol sati), ali isplatilo se. Kao uvijek.

Ne, nikoga nije bilo. Samo nas. Loše uhojeno. Dio spusta smo otišli drugim putem gdje manje klizavih - grebenom - preko stijena. Ali je tamo ledeno i jako krto. Svaki drugi kamen koji sam uhvatila ostao mi u ruci. Svakako će biti opasno i naporno, bez obzira gdje ideš. Polako, pažljivo i PREUDARNO.

Danas u društvu s puno napora i gazenja stajala na vrhu. Do Kališča sve ok, dalje s krpljama - dok je išlo. Onda gazenje, gazenje i traženje sigurnih prolaza.(Nevarnosti je bilo dosta.) Bili smo prvi i jedini na vrhu nakon snježenja. Svi napori već tijekom uspona nadoknađeni (predivna zimska idila, sunčano vrijeme), na vrhu vjetrovno i maglovito, ali zato ništa manje uzbudljivo. Kod spusta već malo pahuljica. Snijega dosta. Na mjestima odnešen vjetrom, drugdje malo zameta. Prema vrhu na mjestima 50-70 cm. Tura bila stvarno fizički zahtjevna (oba u dobroj formi), jer smo samo za uspon od Mača trebali točno 5 sati.
Da, lijepa cjelodnevna prva zimska tura koja me zadovoljila na ... par dana.

Pravo ljeto u planinama se definitivno oprašta. I ja sam našla nekoliko sati da sam ponovno stavila ruke na te tople i za mene tako nebeski smirujuće skalce. Morala sam na stazu koja mi znači izazov, a vežu me na nju brojni ugodni spomeni.

Pa na stazu. U 14.20 krenula ispred Erjavčeve koče na Vršiču. Vrijeme fantastično, vremena za užitke premalo. Hitrih i brzim koracima ulazeći u stijen, koja je po Kopiščarjevoj stazi blizu. Penjački pojas, samovarovalni komplet, kaciga i rukavice - sav pribor bez iznimke. Onda strmi usponi, opasni prijelazi, vrtoglavi ponori i prekrasni razgledi. Do prozora u sjeni, na drugoj strani ugodni sunčevi zraci koji su me otpratili na vrh. Solidan uspon omogućio mi sjediti na vrhu dobrih 25 minuta, počastiti se, naužiti se veličanstvenih pogleda i proćaskati - kavicama naravno, jer drugog u ovo vrijeme nema gore. Svi vrhovi na dlanu. Slijedi brz spust Grebenskom. Na putu gledam zalazak sunca i ne mogu se zasititi ljepotama koje nude planine. U 19h naručujem kavu u koči na Vršiču, sjednem na terasu i još pogled na Malu Mojstrovku, Bavški Grintavec i ostale vrhove. Na nebu mjesec i prve zvijezde. Ja još među planinama. Mirno i spokojno.

Kopiščarjeva staza dobro osigurana, samo oznake do prozora na dijelovima slabo vidljive. Hvala svima koji omogućavaju. Staza unatoč svim ljepotama za iskusne planinare.

Zbog kroničnog nedostatka vremena (negdje sam ipak morala) ovaj put sam završila u Tamaru i dalje prema Srednjoj Ponci. Put se cijelo vrijeme strmo penje i dva sata praktično ne popušta. Na nekim dijelovima je put već relativno teško ili opasno prolaziv (opasnost klizanja). Vrijeme: na startu je sunce već osvijetlilo vrhove, nastavak u magli i niskoj oblačnosti, iznad 2000 - nebeski pogledi. Vrijedilo je doći.

Tomas - ostavila sam ti privatnu poruku. Nadam se da si pročitao. Lp

Jučer sam krenula još u tamnoj noći i uz sjaj mjeseca na Bavski Grintavec. Vukle su me zahtjevna staza (što mi je izazov) i čežnja da provedem dan što više sama među planinama, daleko od buke i "službenog živ-žava". I bolje mi se je ostvarilo. Staza na B. G. je stvarno dovoljno zahtjevna - čak i za planinara s nekim iskustvom (gore preko Kanskog sedla, dolje direktno). Osim zanimljivog penjačkog dijela mnogo opasniji je krhki teren koji zahtijeva puno opreza i pozornosti na svakom koraku.
Jutro i prijepodne prošli su mi u neprocjenjivim planinskim užicima, pogledima, spokojnosti i miru. Iznad 1000 m nisam primijetila nijednog planinca u blizini i daleko okolo. Dobro za mene, šteta za planine i okolne brežuljke koji očito više same u ovim krajevima.
Savjet: Stazu preporučujem iskusnima i možda zbog sigurnosti - bolje u društvu.

Pozdrav, Uroš. A dolazi u obzir i žensko društvo? Recimo da imam dovolj kondicije, bila sam već dva puta na Triglavu i prošle subote sam dočekala izlazak sunca na Mali Mojstrovki (no skoro na vrhu - izgubila sam malo vremena tražeći ulaz u Hanzovu). Ali ipak je bilo jedinstveno i htjela bih ponoviti.

A ja danas popodne ipak skočila na Jezersku Kočnu, sama. Vrijeme prema vrhu stvarno vjetrovno, razgleda praktički nije bilo. Nazad sam dosta tražila markacije. Ispod 2000 m bilo je bolje i uživačkije. Na putu srela skupinu Hrvata - prilično sporo. Nadam se da su uspjeli do noći do Češke koče gdje su trebali prenoćiti. Inače put već relativno prohodan. Prešla tri ili četiri manja snježišta gdje je trebalo više pažnje.
Sretno svima!

U srijedu planiram po Kremžarjevoj na Jezersku Kočnu. Je li tko bio gore u zadnjih danima? Kakvi su uvjeti? Ima li još snijega? Svaka informacija dobrodošla. Hvala.

Brza odluka. Danas popodne kroz Žrelo na Storžič. Vrijeme lagano prijetilo, zato brzim tempom na vrh. Jeklenice u dobrom stanju. Pogledi vrlo različiti. Na vrhu u tri sakupljanje oblaka i prve kapi kiše. Nema vremena za užinu, samo preko Škarja roba u dolinu. U tri sata kružno. Zadovoljna kod kuće iako vrijeme nije bilo prelijepo.