Bavski Grintavec je još jedan lijep vrh u nizu onih „obveznih“, barem ako radiš prošireni SPP, ali i bez toga te opčini kad ugledaš njegov moćni oblik s Zadnje Trente.
Informacije s direktne bile su dovolj detaljne, nazorne i općenito OK, pa je valjalo probati. Put do Planine Zapotok zanimljiv i slikovit, tehnički bez posebnosti, markacije vidne, neke kuke i čelične užadi ga lijepo popestrijo. Više uživaš u pogledima na Pelce, balvane i naravno vrh nad sobom. Markacije usred blijede, ali je račvanje za direktnu i Kanju lijepo vidljivo. Odande lijevo po direktnoj, preko šljunka i malo lakšeg penjanja do račvanja za Kanju sve ok, na njezinom izlazu vidiš da ona stvarno nije od muha, onda uskoro razlog zašto je put službeno zatvoren i vjerojatno tako i ostaje.
Podor je još uvijek aktivan, područje ulaska u stijenu uglavnom gladko, ali se da s malo vještine prijeći na „sigurnije“ područje. Kako natrag ostaviš za kasnije, pogotovo jer se težina povećava. U donjem dijelu čelične užadi dobre, dvije malo labave, ali ide BP. Uski prolaz iza prvog kuta najbolje popeti (kažu se može i provući), glatke ploče s užadom najlakši dio svega, usađena škrbina na 3/4 puta dobar izazov. S malo slobodnog penjanja preko stijene natrag uz užad, više se čini da će se pod nogama srušiti pola planine uprkos oprezu. Vrlo krto, i zračno, zbog padajućeg kamenja objektivno opasno, posebno za nekog dolje. Na vrhu lijepi pogledi i dosta ljudi, osim troje svi s Soče, tamo većina preferira. Put dolje grebenom još malo teži, treba dodatna opreznost, koncentracija i nada da se nitko više ne penje, jer kamenje leti samo. Posebno prelazak natrag preko nekoliko metara škrbine nije lak, isto penjanje niz nju, na kraju kad si skoro siguran ostane ti u ruci konkretan komad stijene.
Put na Bavski Grintavec s Florija po meni jedna od težih zaštićenih kod nas, prikladna iskusnim planinarima s kilometražom, zbog krtoće, oštećenja željeza, padajućeg kamenja i malo penjanja zadnjih 150-200 m objektivno opasna i opravdano zatvorena. Jednostavno previše svega da na kraju ne krene po zlu, ako ipak netko ode nakon smirivanja ili suho preporučujem silazak u Soču. Mali minus za ovo vrijeme put uglavnom u sjeni. Ukupno adrenalinska tura koju nadmašuju ljepota BG i susjeda te samoća.