Po osiguranoj stazi: Ceria Merlone i dijelu Anite Goitan;
od Špika Hude Police(2.420m) nad Pecolom do Koštrunovih Špica(2.502m) nad Viškom planinom
odnosno od koče Brazza do koče Corsi i u Jezersku dolinu/Rabeljsko jezero
(razmere 12.8.2018)
Imena svih Špikova i vrhova te svih škrbina i špranja u planinskom grebenu između Montaža i Viša (koji su općenito planinarima bolje poznati), vjerojatno nećete zapamtiti, čak i da ih nabrajamo s talijanskim i našim imenima, ali ćete svakako zapamtiti izuzetno lijepu razglednu i hrabro provučenu visokoplaninsku stazu, koja je na nekim mjestima prilično zračna, na nekim dijelovima (osobito usponima i spustovima među policama) i s osobinama ferate. Staza je označena, lako praćiva cijelim putem, i zbog znatnog posjećenosti, ali su bijelo-crvene talijanske oznake već dosta izblijedjele. Na stazi Ceria Merlone uglavnom idemo malo ispod grebena tj. brojnih vrhova planina s južne strane, po bezbrojnim gotovo vodoravnim policama, pa gore dolje između njih između 2.200 i 2.500m, ponekad i preko samog vrha i svakako ćete na ovoj stazi zapamtiti idilični bivak Luca na vrhu Špika nad Nosom (2.531m), sreli i vidjeli ćete i puno kozoroga.
Iako staza Ceria Merlone skreće malo ispod vrha Špika Hude police (Cima di Terrarossa, 2420 m), udesno prema istoku, ipak smo se popeli i na njega, zatim slijede Špik nad Tratico (Cime Gambon, 2405 m), Špik nad Nosom (Foronon del Buinz, 2531 m), Špik nad Špranjo (Modeon del Buinz, 2554 m) i strmo se spusti u škrbinu Forca de la Val, gdje se greben Poliških Špikova završava, ali mu odmah slijedi meni još ljepši i zahtjevniji dio staze Ceria Merlone - vrtoglavo prečenje uskih polica u južnom zidu Nižjih vrhova (Cime delle Puartate, 2436 m) i Špica u Planji (Punta Plagnis, 2411 m), do škrbine Krni dol (Forcela del Cregnedul). Na neke Špike, Punta Plagnis i Vrh nad Krnim dolom popeli smo se tijekom prečenja.
Iz Škrbine Prednje Špranje, gdje se staza Ceria Merlone završava osiguranom padinom (uglavnom opremljenom jeklenicama) s Nižjih vrhova (preko njihove sjeveroistočne strane), s te strane naviše počinje staza Anite Goitan, ovdje - iz Škrbine Prednje Špranje slijedi jako strmi „zeleni“ uspon skoro do predvrha Koštrunovih špica i zatim relativno jednostavno na prvi normalno pristupni vrh (s križem) te za hrabre jako zahtjevno (II-III) na drugi vrh (nema osiguranja, nije bilo vidjeti nikakvog klina za spust s užetom). S vrha Koštrunove vojne tvrđave zatim slijedi i relativno udoban spust do Mojzesove škrbine tj. Škrbine Zadnje Špranje, gdje se ostavlja Anita Goitan i zatim se silazi dolje na koču Corsi i dalje u Jezersku dolinu/Rabeljsko jezero.
Staza je relativno duga, ljeti ako sija sunce i jako vruća, zahtijeva dobru psihofizičku kondiciju, od Pecola do Viške planine, nigdje nema vode. Gdje tako stazu početi, na Pecolu ili Viškoj planini, stvar je ukusa i odluke (ako dođete iz Bovca ili Trbiža, logičan je naš izbor smjera staze, da se bar ujutro ne gubi vrijeme s autima), u svakom slučaju za takav prijelaz grebenskih planina preporučljivo postaviti dva auta (jedan na početak i drugi na kraj staze).
Staza i osiguranja/jeklenice (uglavnom tanke i manje debele nego što smo navikli kod nas) su u relativno dobrom stanju, s izuzetkom jednog dijela (negdje na južnom dijelu Nižjih vrhova), gdje su izvučena dva klina iz stijene koji drže obruč, a to mjesto je dolje prilično prepadno i potencijalno opasno za klizanje (na slici 23 dolje).