Popis foruma / Slovenija / Julijske Alpe / Goličica 2101 m / Stranica 4

Goličica 2101 m

Ispis

piotr14. 08. 2017 12:08:38

Lijepo ločanka, nagomilalo se je slike i za neke zagonetke. nasmeh

No, na jednu je odgovor Viš. mežikanje

(+2)

ločanka14. 08. 2017 21:42:49

piotr, za takve poput tebe, shranjeni su posebni snimci velik nasmeh

Hvala na rješenju koje mi je falilo nasmeh

(+1)

taubi49. 10. 2017 20:52:19

U nedjelju smo se popeli na Goličicu od Cestarske bajte. Stazica je prilično lako pratljiva. Nema nikakvih problema do vrha, samo u jednoj grapi uskoro na početku (1200 mnm) malo sitno.
Iako bi samotnost ture na Goličicu trebala biti zagarantirana, jučer nije bilo tako. U jednom satu oko podneva bilo je na vrhu oko trideset ljudi.
Vrijeme sunčano i pogledi odlični. Ni traga snegu na stazi.
Do Kukle vratili smo se istom stazom, ondje smo pronašli slabo vidljivu stazicu prema Kugyju. Nekih sto visinskih metara slijedili smo zelene pikice na stijenama i drveću, niže ih nije bilo ili smo ih promašili. I stazica je nestala na neko vrijeme, ali smo je niže opet otkrili i spustili se njome do mosta preko prekrasnih Mlinarskih korita.

(+5)

BT889. 10. 2017 21:35:21

Neka mu se ruka osuši liku koji je poprskao zelenom jezen

(+3)

Pecovca9. 10. 2017 22:38:36

tomu koji prijeti, možgani su mu se već

(+1)

BT8810. 10. 2017 08:14:08

dakle ti si svinjao/la po netaknutoj prirodi jezen

(+1)

Pecovca10. 10. 2017 09:03:19

još nisam bio gore, samo malo strpljenja prema drugačijima sam htio reć, pa izgleda da imaš zaista suhe.....

(+1)

turbo10. 10. 2017 09:21:29

Uz put se uvijek nađe kamenje i granje, s kojim se može imenitno označiti odcep staze, da se recimo na povratku ne izgubljamo . . . pa nogom se "podrajsa" po lišću na tlu i do kraja ture trag sigurno ostane . . . i slično. Nema potrebe nositi boju sa sobom . . . samo kako bi bilo da svaki od nas na svakoj turi samo jedan kamenčić ili jedno deblo malo "pošprica" mrk pogled

(+5)

BT8810. 10. 2017 10:42:51

Pečovca, kakva strpnost neki do drugačnjih, označi si ulaz u kuću da ga nađeš velik nasmeh

(+4)

redbull10. 10. 2017 10:58:31

(+2)

taubi410. 10. 2017 13:48:18

Andi2, onome kome se sviđaju moji opisi trenutnih uvjeta, radije sam drug nego gospod.

(+1)

sirt110. 10. 2017 14:13:58

"Bili su drugovi da su danas mogli biti gospoda!"(TOF)

(+1)

lino10. 10. 2017 19:12:28

Gospod drug Ivo, vrlo zanimljiva i samotna tura u Posočju. Očito su zelene točkice nacrtane s dobrim namjerom da se netko ne izgubi ili zađe. Sretno!

jax15. 06. 2019 21:18:49

Danas mi je u drugom pokušaju uspjelo doći gore. S obzirom na neke elemente normalne "staze" preferirao sam put od Kugyjeva spomenika. Tu se u okolici lovačke kuće pojavljuje problem jer staza prelazi područje novog (vjerojatno) vjetroloma, pa je na njoj puno srušenih stabala, prolazi ponegdje teški, nastavak od lovačke kuće (koja je ionako važna orijentacijska točka) postaje malo nejasan. No, mi smo to riješili, našli stazu koja se više-manje točno kod lovačke kuće odvaja gore i slijedili je. Više je bilo bolje iako se staza još izgubljivala na dosta mjesta. Nakon spoja s normalkom staza je bila vidljivija i do vrha bez problema. Pogledi s vrha standardno perfektni, vrijeme se popravilo toliko da smo malo i zadrijemali.
Silazak pa - no, nije mi se da opet probijam kroz ona srušena stabla, pa sam pomislio da one ljestve ipak nisu tako strašne. Uf, kakva greška. Još uvijek je kao prije, prolaz preporučljiv samo onima koji se nemaju radi. Ja bih se vjerojatno okrenuo gore i tražio silazak putom pristupa ali tada je soputnica stupila u akciju i otišla tražiti prolaz iznad klanca. I našla ga iako je i taj samo za dlaku manje psiho od puta ravno preko. Nastavak je bio formalnost koja se naravno završila hodom po deset serpentina po asfaltu.
Ukratko lijep vidikovac na udaljenoj poziciji pristup pogodan uglavnom za psiho (normalna staza) i mazohiste (od Kugyjeva spomenika). Mislim da će s moje strane tura ostati jednokratna. Snijega (očekivano) nigdje više nema.

(+3)

voluhar12. 11. 2019 16:06:22

https://tomazsarc.blogspot.com/2019/11/golicica-1112019.html

(+3)

miri12. 11. 2019 17:25:55

Lijepa zadnja slika.

nenap12. 11. 2019 18:40:12

Opet ste uživali jezik

lijepa

Janez Seliškar28. 06. 2020 07:56:04

Pozdravimo Kugyja u oproštaj i nastavljamo do mosta preko korita Mlinarice. Prvo pogledamo usamljenu kuću usred trentarskih strmih padina i nastavljamo normalno prolaznom lovačkom stazom do lovačke koče. Tu se pokazuju prvi znakovi ogromnog vjetroloma, koji srećom nije značajno oštetio stazu u nastavku na Kuklu. Odavde dalje put do vrha bez posebnosti. Kod silaznog vidljivo da je uobičajena staza s Kukle do korita Mlinarice u vrlo lošem stanju; dosta srušenih drveća i klizišta koja zahtijevaju posebnu pažnju.

(+3)

alyas2. 08. 2020 12:12:50

Goličica (2108 m) – mala gora s velikim razgledom (razmere 1.8.2020)
Izhodište nije teško naći (ovinek br. 38 vršičke ceste kod napuštene cestarske kuće), gdje može nastati problem s raspoloživošću parkirnih mjesta (najviše za 4-5 srednje velikih auta), ali istini na ljubav, ovdje nikad nije toliko posjeta da bi to bio neki veliki problem. I parkiranje je ovdje zasad još dopušteno i besplatno. Za razliku od izhodišta, teže je naći sam početak staze - kod korita odnosno preko korita potoka Mlinarice, ali ako se pridržavate opisa i slika s hribov.net (usput, dobar opis), nećete imati problema.
Sama staza i pristup na goru nije previše zahtjevan, osim osjećaja za orijentaciju, jer staza nije označena, ali je dobro pratljiva. Od ljeta dalje sigurno uvijek dobro označena možićima, jer ovdje i po takvim stazama uglavnom hodimo ljubitelji planina i oni planinari koji volimo mir i ne volimo gužve. Malo više pažnje možda treba posvetiti obilaznicima zbog srušenog drveća nakon izlaska iznad prve ključe, uglavnom lijeve strane u ključevima gledano prema gore i onda još iznad sedla pod Deblom peći (1693m) s debelom stijenom (tamo gdje je na stijeni ona zelena strijelica opisana na forumu), kad tražimo stazu opet više lijevo na greben gledano prema gore. Sve tri šljunčane ključeve koji se prelaze na njihovom gornjem rubu, zahtijevaju siguran i oprezan korak, ali u suhom i lijepom vremenu tih nekoliko metara nisu problematični. Ako se na goru uputite dovoljno rano, do spomenutog sedla i još malo dalje, hodit ćete po prijatnoj sjeni i također izbjeći ljetnu vrućinu i sunčevu pripeku.
Već spomenuto - gore u naslovu, ova gora ima stvarno tako divne razglede da zaslužuje više posjeta, u lijepom vremenu nikad nećete požaliti vrijeme i stazu, jer se vidi više od polovice naših najvišjih Julijaca. Naravno da pogledi i želje su se protezali uglavnom na nastavak tog grebena prema Kanceljnama i Planji,… ali od Germlajta dalje to više nije uobičajeni »obiteljski izlet«.

jutarnji pogled prema Goličici (vrh se ne vidi) od cestarske kuće na vršiškoj cesti

kod tog čovjeka ob šumskoj stazi (ako nije srušen) skrećemo desno nizbrdo prema Mlinarici

preko Mlinarice preko tog debla koje već godinama ključa sve vremenske nepogode

Prelazak preko prve propale šljunčane grupe je najzahtevniji dio cijele staze.

Prvi lijep pogled s puta - prema Jalovcu.

Mimo ovih srušenih stabala u donjem dijelu je dobar obilazak (omožen) lijevo gledano nagore.

Sve sljedeće grape su duže ali lakše za prelazak od prve.

Na prvom pomolu (Kukla) s pogledom na hudourniški tok Mlinarice.

U nastavku prema sedlu ispod Debele Peče.

na sedlu (kod debele stene, zelena strijelica je već malo izblijedjela) kad se okrenemo lijevo gore i nastavimo držeći lijevo

slijedi malo više strmine, šuma se prorijedi i prelazimo u kamenjarski svijet

pogled na Zadnjiški Ozebnik i Špičje iza njega

put preko ruševja je lijepo prohodan, ... bilo je negdje obžagano

pogled s puta na dolinu Trente ispod nas

... prijelaz na sunčanu stranu staze u gornjoj trećini uspona

pogled u Zadnjicu i na Kanjavec u sredini

pogled na gornji dio puta ispod vrha Goličice

pogled na Germlajt, Kanceljne i dalje na greben prema Planji

pogled prema Triglavu, sprijeda oba Pihavca

pogled s predvrha Goličice na glavni vrh

greben od Ušja, Plešivca, Pelca, Srebrnjaka do Bav.Grintavca (u smjeru desno prema lijevo)

s Goličice najfotogeničniji greben prema Planji i Razorju

Pogled od Pelaca do Šitne glave i na Zadnju Trentu dolje

na vrhu Goličice, i naša kužica je zadržala ovu stazu

na povratku, takve slike obično radimo ... utisak s puta

osvježenje u Mlinarici na kraju, za psa OK, ljudi bolje ne pokušavajte kupati se ovdje

i zadnji pozdrav Goličici, pogled s ceste dok se vraćamo na Vršič

(+7)

KarmenT27. 06. 2022 17:02:24

Jučer na Goličicu od cestarske bašte. Kasni start, tek u 11h, ali je bilo mjesto za parkiranje pred rampom ipak prazno. Dan čudovit, sunčan, staza izdatno omožičena. Možići više puta vrlo originalni. Prelazak Mlinarice neproblematičan, trenutno mogućih nekoliko prelaza. Voda živa, bučna.

U prvom dijelu staza prilično pratljiva, mjesta zaraštena, jedva primjetna, puno srušenog drveća koje obilaziš više puta po vlastitom nadahnuću. Padina više puta prilično strmu, prilično dugo čuju se motori s vršičkih zavoja. Odmah ispod vrha srela par, ugodno smo čavrljali, išli su od Kugyja, inače nikoga drugog.

O prelasku ključev je već puno napisano. Ne znam koliko se stanje mijenja svake zime, jer smo bili ovdje prvi put, ali svakako potrebna opreznost, koncentracija i siguran korak. Tri ključa zahtijevaju svu pažnju. Vrlo su kratki, dva smo na povratku obšli nekoliko metara niže nego što je bilo predviđeno, jer nam se činilo sigurnije. Oprijem tražiš u busenu trave, manjim smrekicama, nekom korijenu, ponekad pa ni toga nema. Teren na nekim mjestima baš leze...

Prvi dio ugodno u sjeni, više puta među drvećem prekrasni pogledi na vrhove nad Trentom. Potpuni bijeg od svakodnevnice.

Od velike stijene na kojoj je još samo trag zelene strijelice, pa strmo ili bolje rečeno ravno gore. Samo nekoliko desetaka metara dalje, put se kao odrezan izgubi. Nastavili smo dijagonalno gore, ali brzo shvatili da put nije pravi. Očito nismo samo mi tako mislili. Vratili smo se i pronašli put ravno preko stijene gore i brzo pravu stazicu. Uz uspon smo se divili sve ljepšim razgledima, borili s ruševjem koje je često bilo smetnja, često pa i dobra pomoć. Cvijeta u zadnjem dijelu puno, tik ispod vrha prve očnice.

Zadnje minute hoda po grebenu su baš veličanstvene. Po skoro travnatoj stazi dođeš iznad 2000 m. I svuda oko tebe se uzdižu sive stjenovite mase, uključujući Očaka. Trenutak za zurenje i divljenje koji traje i traje, tako je lijepo. Čovjek zaboravi i na glad. Sama na vrhu, prilično dugo...

S predvrha vidi i cestarska bašta. Daleko dolje.

Na povratku smo razmišljali bi li krenuli mimo Kugyja. Budući da bi tad do auta bilo previše zavoja, vratili smo se ipak istim putem. Hvala ranije spomenutim sugovornicima koji su nam označili možić gdje se staza skreće do Kugyja. nasmeh

Sad znamo gdje je odcep. I odande je put prema vrhu i bolje utaban.

Povratak bez posebnosti. Silazak ekspresan, s oprezom pri prelasku spomenutih ključev.

Sigurno mogu napisati - prekrasno proveden dan nad Trentom! nasmeh