Meni se dogodilo na turoj da mi je voda ponestala prerano i pred sobom sam imao još nekoliko sati brzog hodanja kad skoro dođem do polazišta i idem na WC kravje ščijem, što je to sad bilo, ali dehidriran sam bio toliko kao nikad. Ne samo prvi put, ponestalo vode mi je i pod klancem Hribaric prema 7J ali do tamo je bilo još daleko. Jednog dana sam otišao iz Zadnjeg Vogl direktno prema planini u Laz, ako se ne varam i pod Toscem sam došao do konjskih polica srećom jedva stigao do planine, police su imale ponegdje previse baš toliko da se smrtonosno ozlijedim. Na kraju ruševje, dolje 5-7-8m ponor. Jednog dana sam išao prema Mangartu, na izbor put do sedla ili ferrata, naravno opreme nisam imao, ni pojasa, ni seta, ni kacige pa sam rekao idem ovdje gore, ali greška bila nepopravljiva kad sam se već visoko našao. U stijenama su bili drugi sa svom opremom i ŠOK za njih što ja radim bez opreme u stini, ali mogao sam ih prednjiti unatoč 15-ak uspinjača, ali oni su od šoka stajali...više pod vrhom kraja ferate strmina još više raste. Iz sedla me promatraju, konačno izađem na otvoreno, po Slo na Mangart i natrag lakšim putem do Belopeških jezera. Jednog dana idem prema Cojzovoj koći pa prema Mlinarskom sedlu, prelazim Dolgi hrbet, vrijeme se pogoršava, počne jako puhati, malo je falilo pa bih poletio s grebena na Jezersku stranu, nakon svega 4 nastavim put, kasnije se na Rinkama izgubim zbog izuzetno guste magle, spustim se u Turski žleb, zatim na sedla i natrag na Jezersko, planine bile omotane gustim i sivkastim oblacima. Idem na zimski Triglav, kad dođem na Mali Triglav skoro me sunek vjetra gurne prema Planiki, idem na vrh i natrag pod Malim Triglavom već dolje padnem ali srećom ne klizim daleko zbog suhog snijega. Jednog dana idem prema Kanjavcu već na polazištu sam imao blage bolove u kuku, do Kanjavca jedva dođem, što sad, bolovi nepopustljivi, daleko je još do izvora slapa Savice, polako i sa puno upornosti jedva se vratim, GRS nisam zvao jer bi to bila sramota za mene. Idem prema Kaninu ali se uplašio vrha Kaninskih vrhova u razderanom snijegu bolje sam ih promatrao samo izdaleka, otišao sam dolinom do žičare, rupa puno, da sam pao u neku nebi me lako našli....i takvih i drugih priča još puno