Jalovec iz Tamarja lijep je uspon, ali pravu težinu ima ipak uspon iz Loške Koritnice. Ne previše rano zapeljem u Lošku Koritnicu. Parkiram kod "željeznog mosta", jer dalje jednostavno ne ide. Sa svom potrebnom opremom zakoračim cestom do zadnjih kuća, zatim ravno po "struji" na veliki snježni plaz na kraju "lednog polja". Koristim "lovački" prijelaz "Čez štenge" i pokušam u žleb gdje me uskoro zaustavi veliki valun bez snijega. Ništa drugo ne preostaje nego se spustim nekih 10 metara natrag dolje i idem do označene staze koja vodi na sedlo Brežice. Staza je naravno zasnjegovana, samo neke jeklenice vire iz snijega, treba dosta opreza jer je staza čak i ljeti dosta izložena, sada još više. Kad dođem gore među drveće skrenem lijevo i prečim snježna polja dok opet ne dođem do "lednog polja" i njime idem gore. Budući da je svugdje više manje splazeno gotovo se ne zabijam i brzo napredujem. No u nekom žlebu pojavi se zaleđeni stijenski skok. Sa mojim cepinima tamo nemam šanse, pa biram prijelaz skroz desno. Više dođem na široka snježna polja, i gustu maglu. Budući da ovu stranu planine dobro poznajem, uspio sam bez većih problema pogodio podnožje Loškog žleba. Da sam na pravom mjestu uvjeravaju me i brojne stope kolega od utorka kad je tu bilo spašavanje. Penjem se žlebom i uskoro naiđem na skije koje spasitelji nisu stigli pokupiti. Nastavljam prema vrhu Loškog žleba, koristim stope koje su napravili Iztok i Saško pri spustu (od potonjeg dobijem i info o dobrim uvjetima u žlebu), naravno tvrde su, cepini lijepo grizu i uskoro sam na Jezerci. Blago duva, povremeno se pojavi sunce, pa ne oklijevam puno i nastavljam na Jalovec. Uskoro sam na gazi koja je lijepa, tvrda, pravi užitak pri usponu. Kod uskog prijelaza kroz stijenski dio djelomično je poledica na nekoliko metara, ali ništa posebno, dalje dobre stope sve do grebena gdje SW vjetar prilično puše. Gaz je lijepa, ništa ledena, samo vjetar na grebenu ponekad malo neugodan. Što se više približavam vrhu više se otkriva nebo, na tren uziram Mangart, Triglav, Ital. Zapadne Julijce. Na vrhu prelazim na južnu stranu gdje je zaklon, malo sjednem, zatim natrag dolje na Jezerce i spust u Loški žleb. Kad dođem do skija stavim ih na ruksak, jer sam zato i otišao gore, da ih vratim vlasnicima. Spust ide baš lijepo, malo oprezno prečim strmi dio kraj ledenog slapa, no malo neugodniji je prijelaz označenom stazom, "Čez štenge" ništa posebno jer je to najudobniji zimski prijelaz koji koristim više puta i bez snijega. Slijedi spust do "željeznog mosta". Samo za dobre poznavaoce. Slijedio sam psa, nisam ga vidio, pa vjerojatno već kod kuće. Nisam sreo nikoga, samo dva kamza.