| lijaneja9. 04. 2025 10:59:14 |
Zbog obećavajuće prognoze vremena za jučer, rano ujutro krenuo sam prema Gorenjskoj s visokim očekivanjima. Na praznoj cesti parkiram u Planici ubrzo nakon pet, kratko proklinjem gradske velikaše koji nude bonus , mogu birati između dvije ceste po kojima ću zakoračiti u tamnu noć. Odabirem lijevo, u zadnjih dva km mestimično još ima leda. U koći još nema svjetla, nastavljam istim tempom po stazi. Uskoro počinje snijeg, lijepo smrznut na moje veselje. Nažalost, veselje završava oko 1500 m, gdje je još neobrađen, udara se, skrivena plazovina ispod otežava hod. Dostižem par alpinista koji se pod Šitovom stijenom spremaju na penjanje. (Kasnije na povratku vidimo se opet, malo više - zbog loših uvjeta nisu penjali -, vratili su se u koću na kavu, pa opet gore kako bi posjetili Jalovec.) Čestitam, momci!
Drugih ljudi nisam vidio osim turista na povratku pred koćom. U ozebniku je hod prijetan jer se ne udara previše, puno je snijega, širok kao autocesta. Na izlazu odmah prema zimskom kaminu koji se činio nestabilnim i opasnim zbog uskoće snijega, pa prelazim na klasičnu stazu prema vrhu. Ali gle, prokletstvo. Ako sam danas imao sve vrste snijega pod nogama, ovdje je pravi beton jer sam morao po koraku dva puta udariti nogom da prednja dva zuba sigurno uhvati. Vrlo, vrlo polako dosegnem greben, iz magle se pokaže dio jeklenice i tu se ojačao vjetar, pa odlučujem povratak. Uz bolne prste na nogama i listove te dlan od cepina kasnije nije žao jer je silazak bio zahtjevniji od uspona. Na sedlu se povremeno pojavljuje sunce. Promatrao sam - ako sunce obasja stijen makar na minutu, ledene svijeće već lete po stenama, drobe se i nestaju u ozebniku. Dodatno se opremim odjećom, navučem debele rukavice, stegnem kacigu, i što brže niz ozebnik. Budući da nije smrznut, projektili su opasni samo u gornjoj četvrtini, niže ih zaustavlja snijeg. Konačno odahnem iza stijene pod ozebnikom i planiram sljedeći vrh...
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27
| (+16) |  | |
|
|