Slučajno sam naletio na članak pri pregledu web stranica. Pa ću se sam dati u zube, iako mi to nije potrebno.
O životinjama sve lijepo i u redu. Pravi ljubitelji ih vode svuda sa sobom, posebno lijepo se brinu za njih, možda ponekad još više nego za partnera ili djecu.
Međutim, ljubitelji pasa i ostalih životinja. Morate znati da nismo svi ljudi za društvo sa životinjama, čak i ako ih ne mrzimo, nego su nam slatke i ugodne. Ali ostaje puno razloga da životinje ne želimo imati oko sebe, a kad ih susrećemo puštene u bilo kojem okruženju, pa od još tako ugodne životinje ne možeš očekivati da će proći pored mene kao da se sreću dva prijatelja.
Jedan razlog može biti alergija na dlaku. Drugi razlog je strah od pasa koji su već nekoga ugrizli, itd. I takav čovjek ne da mrzi psa, nego ga želi na daleko izbjeći, odnosno, nerado ga susreće. Posebno još jer većina (svaka čast rijetkim iznimkama koje postoje kao svuda) nema pse na povocu. Ni u gradu, ni u prirodi, ni u planinama, itd. Uvijek se nađe izgovor, "moj vam neće ništa napraviti, tako je povaljan." Velika većina jest, ali ponekad naletiš na takvog kojem je vlasnik jedva gospodar i više pas vodi vlasnika nego obrnovo.
Neki već ne podnose da ih pas njuši i slini. A to vlasnicima pasa uopće nije bitno. Tako su zaljubljeni u pse (što je u redu), da se uopće ne svijeste da smo ljudi različiti i da tako kao vlasnici vole svoje pse, drugi ne žele imati posla s njima. I ponavljam, ne iz mržnje prema psu ili drugoj životinji.
Da su svi imali pse izvan kuće na povocu, i mnogi bi gledali na psa drugačije nego kad vidi da će se sresti s njim i njegovim neodgovornim vlasnikom.
Što tako nekako se podudara s ovim, ja na primjer volim ići u prirodu da se nakon jutarnjeg pumpanja i ropotanja odmorim i odahnem. I uživam prije svega mira. A gle gle, tek stupim u mirni dio prirode, već dolazi neki pas koji ima gospodara tko zna gdje i počne lajati kao da mu nešto hoću napraviti. Sjednem u prirodi na klupu kraj koće, želim u miru popiti pivo, a počnu dva psa lajati jedan na drugog kao da je ne znam što krivo. Vlasnik pa sjedi pored i ne mari za lajanje. Jer misli, ako meni paše to lajanje, neka paše svima, slušanje nepotrebnog laveža.
I stvarno je, sve više ljudi ima psa u vlasništvu, što nije ništa loše, loše je jer ih mnogi ne znaju vaspitati, ili ih imaju samo zato što ga ima susjed, nije sposoban brinuti se za njega kako treba i odgojiti ga kako treba i kako neki znaju.
Znate, meni se čini prisiljavanje nekoga onim što netko voli, ako već nije glupo djelo, onda nepotrebno.
I ako se vratimo na vašu temu. U koći su ljudi koji žele mira, miran noćni odmor, jer sutradan ih čekaju različite ture koje će im uzeti dosta, možda i puno vremena, prilično snage, pa bi se htjeli odmoriti. Kao što znamo, pas u tuđem okruženju provjerava sve. I da počne noću bez potrebe lajati time budeći ljude i dovoditi ih u loš raspoloženje nije dobar početak dana. Naravno vlasnici pasa to nikako nećete prihvatiti i uvijek ćete za svaki prigovor naći više izgovora, najradije tog da smo ako se psova izbjegavamo da smo loši ljudi. Ali to nikako ne drži, jer treba uzeti u obzir činjenicu da smo ljudi različiti. I kad nekome nešto paše ima nešto rado, ne smije druge suditi po sebi i očekivati od drugih istu naklonost prema istim djelima ili životinjama.
Zato dakle ne nametajmo drugima ono što je za nas prihvatljivo. Propisi su propisi koje svatko želi prilagoditi sebi i uopće se ne svijesti da su oni potrebni jer živimo u društvu različitih ljudi. I da je suživot među nama i da se što manje smetamo među sobom i svatko uživa slobodu koliko se da, treba imati neke propise da to omogućavaju. Inače se to čita više pozerski, ali toga se svijesti sve manje ljudi.
I također, ako pas kod nekoga kod kuće spava u krevetu mene to uopće ne zanima. U koćama toga ne smije biti. Jer kao što sam naveo, ljudi su alergični i na pseću i druge dlake i ne može netko imati psa u krevetu ili na zajedničkom ležaju, onda drugi ljudi ležu u isti krevet na iste čaršave. Ja sam uvjeren da je to neprimjereno. Kako netko ima kod kuće pa me ne zanima, ni da sam znao ne bih se miješao u to.
U svakom slučaju pa od drugih ne očekujem, jer ja štedim struju, da bi morali ostali stanari recimo u zgradi slušati ropotanje mog generatora, jer struju pa trebam, nigdje nije zapisano da ga ne smijem imati kod kuće i da ga ne smijem uključiti i da mi radi recimo 12 sati ili više na dan kad sam kod kuće.
Uvjeren sam da se ljudi jedan od drugog sve više udaljavamo i većina vidi samo vlastite potrebe, želje i jurnjavu za tim. Drug drugome smo sve više, ako već ne neprijateljski onda neprijateljski. I to ne samo u slučaju životinja nego u životu općenito. Sve više ljudi je uvjereno da ono što oni rade je sve u redu, mora odgovarati svima, ono što drugi rade je sve loše. Nesreća pa živimo u jednoj velikoj zajednici u kojoj je svaki pojedinac silno različit tako po karakteru kao i osobnosti i toga ne želimo ili ne znamo usklađivati tako da se među sobom što manje smetamo.