Popis foruma / Slovenija / Kamniško Savinjske Alpe / Kokrska i Jezerska Kočna / Stranica 11

Kokrska i Jezerska Kočna

Ispis

ljubitelj gora17. 03. 2012 20:34:20

preko Dolcea

ljubitelj gora17. 03. 2012 21:41:40

Knjigu za vpise ipak trebaju zamijeniti, zadnji zapis je bio lani zadrega

ljubitelj gora18. 03. 2012 10:16:18

@vespa jučer nas je bilo kao skupina ukupno 5, malo smo se razdijelili, ako si slučajno vidjela kako netko skače gore između Kokrsko-Jezersko Kočno onda znaš tko je to bio, naime bio sam 3x na Jezerskoj Kočnoj, sjedio na stijenama i uživao u pogledima, ljepotama i uvijek ponovno kad pogledam te planine me obuzimaju. velik nasmeh

redbull25. 03. 2012 07:05:53

Mene zanima, za taj dio Kočna-Grintovec - koji dom (koča) prenosi inf. o uvjetima za taj dio. hvala na odgovoru.

lp

viharnik25. 03. 2012 08:09:19

Za sada nitko, jer su koče još zatvorene. U slučaju uništenja nekog dijela staze (stjenoviti urušaji, oštećene jeklenice od munje, padajući kamenje od erozije tla) u prvu ruku su za alarmiranje (postavljanje upozoravajućih tabla) odgovorna pl.društva koja upravljaju stazama. Za takav problem uskoro su obaviješteni i najbliži upravitelji koča, ako ne još i prvi od informacija planinara koji su bili namijenjeni na planinu.
Što se tiče snijega i leda na stazama, svatko mora imati sa sobom kao nužnu opremu cepin i dereze te kacigu na težim usponima, sve dok snijeg na planini ne istopi. Čak i ljeti snijeg u visokogorju u bistrim noćima smrzne.

(+3)

som6931. 03. 2012 20:02:47

Danas od Suhadolnika do bivaka u Kočnoj, Kokrška i Jezerska Kočna i preko Dolške škrbine na Grintovec, zatim preko zimskog prolaza natrag k Suhadolniku. Uvjeti su u redu, najbolji tamo gdje je snijeg, koji je tvrd i lijepo se po njemu hoda. Najzoprniji je prijelaz između obje Kočne, koji nije ni riba ni meso, nije ni kopen ni zasnežen, dosta struganja, ili dereze 10 puta gore pa dolje.
I još upozorenje: Kočna već tako slovi po krhkosti, ali ono što se danas događalo još nije, osobito pestro je po njenim grapama: projektili (kamenje) lete sa svih strana, ako nisi pažljiv ne pomaže ni jedna kaciga, jedan dva takva kapitalca (fi 15cm) promašila su me za tri metra.

(+3)

dprapr1. 07. 2012 11:25:44

Jučerašnji lijepi, ali topao dan iskoristili smo s bratom za posjet Kočnama. Namjerili smo se u SZ greben Kočne. Auto smo parkirali u dolini Makekove Kočne i popeli na Veliki vrh. Zaista je strm taj put od usamljene kuće u šumi gore! Na Velikom vrhu obasjalo nas je sunce i cijelo vrijeme uspona nam kvarilo sunčeve zrake pri fotografiranju grebena. Na početku je stazica jako lijepa, šetamo i po travi među macesnima. Kad macesni završe, počinje borba s ruševjem, traženje prolaza između sve težih stijenskih odseka praktički do Oltarji. Za Oltarjima i već malo prije njih greben postaje tehnički zahtjevan. Najteži je prijelaz preko tornja odmah za vrhom Oltarji. Tamo smo se osigurali i još više u grebenu u kratkom okomitom zidu, koji ima ogromne hvataljke. Dalje bi bilo lakše, da nas nije ubilo sunce i vrućina.
Nakon sedam sati stigli smo na vrh Na križu, odatle na Kokršku i Jezersku Kočnu i onda samo dolje do Češke koče na pivo. Nakon kratkog odmora kod Češke koče nakon jedanaest sati stigli smo do auta u dolini.
Na kraju ture oboje smo bili mišljenja da je greben jako "duuug" i jako naporan. Posebno zbog ruševja koje se pojavljuje u znatnom dijelu grebena.
Dok smo bili gore, netko se u dolini igrao s autom. Odvrtio je vijke s ukrasne kapice na kotaču i odnio ih, kapicu ostavio kraj auta. Ne znam što bi to značilo - je li stvarno trebao te vijke ili nekome smeta što se tamo parkiraju.
I još nešto bih dodao - nisam ljubitelj željeznih staza, ali zašto vrag ne osiguraju s nekom žicom ležeći prijelaz prema Kočnama. Prijelaz je već tako uglađen da je baš opasan.
Lp svima koji unato toplote uživaju u planinama!

Pod Velikim vrhom se greben pokazuje u svom punom veličanstvu.

Pogled s Oltarjev na greben do Velikog vrha.

Sada počinje ozbiljno. Troglavi toranj dolje u sredini čuva prolaz naprijed.

Greben postaje prijateljskiji. Gore nas još čeka jedno teško mjesto, ali se pokaže da ima super hvataljke.

(+8)

Volk1. 07. 2012 14:37:34

Dprapr, čestitke obojici!
Nesumnjivo izuzetna tura.

Lp i sretno.

lijaneja1. 07. 2012 16:29:46

Dprapr, lijepa smjer, koju ja još nisam obavio. Da, prijelaz u podnožju Koolesa vjerojatno će kao znamenitost ostati neosiguran. Ruksak skineš s leđa i vučeš ga kroz uži dio prijelaza, koji na sreću traje samo nekoliko metara.

dprapr1. 07. 2012 18:59:11

U tom užem donjem dijelu nema problema zakoračiti pod rub gdje su stopi. Ruksak nije potrebno skinuti, problem je jako zglajena stijena. Za one naviknute samo na osigurane staze, vjerojatno je stvarno jedina varijanta puzanje s ruksakom sa sobom. Zato je i tako zglajeno - sve više. Zbog veće sigurnosti, ako je već osigurana staza, uže ne bi bilo odviše.

(+4)

SilvestrO2. 07. 2012 14:40:53

Dprapr, EMŠO knede, poznam taj osjećaj ... zavijanje z očmi

,...zato još veće čestitke!

dprapr3. 07. 2012 07:23:30

Što hoćemo, godine teku. Moramo iskoristiti ono što nam je ostalo. Ima dosta mladih u planinama, tako da se ne bojati da će planine ostati same.
A mene veseli da se čak u ovim skromnim KSA nađu osamljeni dijelovi gdje možemo uživati.
SilvestrO - primijetio sam da i ti tražiš osamljene "staze" po Julijcama.
Hvala na čestitkama i lijepi pozdravi!

ksena8. 07. 2012 18:36:35

U subotu, 7.7. iz Ravenske kočne preko Češke koče popeli smo se na Jezersku i zatim Kokrsku Kočnu. Staza bp, na vrhu se (nekoliko poslije 9.00) gonila magla, koja se pri spustu u škrbinu između oba Kočne razbistrila i na Kokrskoj Kočno nas je dočekalo jutarnje sunce. Spustili smo se istim putem do Češke koče, zatim preko zanimljive, lijepo provučene i dobro osigurane stazice nastavili do Kranjske koče na Ledinama.

znameniti prolaz za lezi - puzi vještine :)

(+3)

jax19. 07. 2012 21:01:26

Danas dakle konačno na Kočnu (u stvari obje). Staza standardna: Suhadolnik-Grdi graben-Dolci-bivak-Kokrska Kočna-Jezerska Kočna-Dolška škrbina-Dolci-Kokrsko sedlo-Suhadolnik.
Što reći o stazi? Grdi graben je, uz odgovarajuće poštovanje gornjeg kamenog dijela, po mom mišljenju najteži dio ture. Nomen est omen. Prelaz je na rubu samoubojstva, trave su bestijalno strmi, staza jedva postoji. Srećom danas nije bilo jako vlažno i nekako je prošlo. Highlight definitivno nekoliko metara spusta niz gotovo okomiti blatni žleb. Halo? Ožiljak tamo srećom ima, inače stvarno ne znam kako bi prošlo. U obranu Grdomu grabnu mogu reći samo da je u stvari tako strašno samo u kraćem središnjem dijelu, ostatak je sasvim obvladiv. Ondje gdje se strmo spustiš u taj žleb, najgoreg je većinom gotovo.
Dalje: Dolci su jedan od mnogih visokoplaninskih kutaka koji gotovo prelaze granicu kiča. Ali ipak je ugodno kad dođeš tamo i pomisliš da ne svatko može ... (iako preko Ovnovog čira nije tako strašno).
Uspon po škriljevju još uvijek naporan. Gore su me uhvatili oblaci i našao sam se u malim problemima, jer po škriljevju je staza naravno jako teško označena i teško je pratiti u lošoj vidljivosti. Ali srećom puno kamenih kućica, tako da je prošlo.
Staza na Kokrsku Kočnu bila je čisti užitak. Stvarno, skoro neosigurana, ali izuzetno lijepo provučena i nigdje stvarno teška. Prava gimnastika.
Na Kokrskoj Kočno orkanski vjetar. Nisam se ni zadržao, iako je vrh lijep i prostran. Strašni naleti vjetra pratili su me praktično cijelu turu skoro do Suhadolnika.
Grebenasta staza lijepo provučena i uglavnom dobro osigurana, na dva mjesta su klinovi izlizani, ali s malo pažnje ide (u drugom smjeru bi bilo teže). Malo teži je onaj prijelaz preko kaminčića tik pred Jezerskom Kočnom, gdje sam izustio neke psovke i bio zahvalan na malo plezalačkog iskustva. Na (oz. pod, na vrh do roštilja skočio samo na tren) Jezerskoj Kočnoj se uvjeti na trenutak smirili, posebne vidljivosti još nije bilo. Ali bio sam vrlo zadovoljan tijekom ture dotad, iako je nadomnom visio trebušasti prijelaz kao mač Damoklov.
Spust prema Dolškoj škrbini ovako: ukupno lakši od staze preko K. Kočne, onaj kaminčić pod vrhom osiguran (naravno malo smotano postavljeni klinovi i labava ožiljak, ali se može koristiti), s malo trijezne glave ide. Potom uglavnom nema problema, trebušasti prijelaz totalno precjenjen (što se težine tiče). Razumijem probleme onih vrlo debelih ili možda klaustrofobičnih, ali kroz to se stvarno može progurati bez problema. A ja sam jako zdepast. Prije sam se bojao da bi mi možda ruksak mogao pasti u ponor, ali to nije vjerojatno. Potrebe za ožiljakom ovdje ne vidim, jer prijelaz nije ni zahtjevan ni opasan. Ali je zanimljiv, nešto posebno. Još nešto mi je ostalo u sjećanju. U opisu (i kod Stritarja) previdjel strmi kamin tik iznad Dolške škrbine. Već nakon odcepa za Češku koču, kad čovjek misli da je svega lošeg kraj, markacije idu ravno dolje. Ja sam mislio, halo, sigurno obvoz, ali staza ide tamo. I ne par pokreta, nego oko dvadeset metara više-manje ravno jako strmo dolje. Evo, moje mišljenje, TU bi ožiljak bio potreban. U trbuhu pak nikako. Potrebno je bilo dosta živaca da sam to sišao. Nagrada škriljevac pod Dolskom škrbinom. Zatim sam se odlučio da radije ne idem opet u Grdi graben i radije prešao preko Ovnovog čira. To su neki dodani usponi, staza inače lijepa i razgledna. Ipak i ova nije za podcjenjivati - iako mnogo lakša od Grdega grabna, u osnovi još uvijek ista fora - prelazak jako strmih padina po uskoj stazi gdje je klizanje uglavnom zabranjeno. Ali dobro, siguran korak ide. Dan završio pivom na Kokrskom sedlu, moram priznati da sam s turom vrlo zadovoljan. Lijepa, raznovrsna, zahtjevna, naporna, stvarno sve što (barem označeni) brežuljci mogu ponuditi. Kočna svakako nije za svakoga, ali onima koji joj mogu kos vjerujem vrlo preporučujem.
Aha, i još ovo: čak kad siđeš na Kokrsku i gledaš sve one koji dolaze s Grintavca, osjećaš se dobro mežikanje

Usput: snimljene neke slike. Ako u konkurenciji svih profi fotora procjenim da vrijedi objaviti, možda i hoću.

(+2)

dprapr8. 08. 2012 08:54:55

Poslije dva grebena Kokrske Kočne došao je red na sjeverni greben Jezerske Kočne. S bratom jučer smo se popeli na dva vrha u tom grebenu, na vrh Jezerske Kočne nismo prišli jer ionako nije bilo pogleda na toj visini.
Greben smo počeli na Vratcama nad Češkom kočom i nastavili po grebenu dok nas prolaznost nije usmjerila lijevo u strmu stijenju s arišarima. Kod zadnjeg arišara težina se povećala i koristili smo osiguranje s užetom. Nakon 30m došli smo u grapu s dva praga i zatim desno na greben. Odonda više nema problema do vrha Zelenog kupa.
Od Zelenog kupa do označene staze izbjegli smo poteškoće na grebenu lijevi obronak.
Nastavili smo označenom stazom prema Jezerskoj Kočnoj i za "ležećim" prijelazom u drugoj grapi skrenuli desno gore na sljedeći vrh po imenu Koles. Na južnu stranu nema pogleda, na sjevernu uglavnom dolina i niži vrhovi.
Budući da je bilo vremena još dovoljno i bez vrućine, nastavili smo prema Grintovcu i pod Grintovcem skrenuli prema Mlinarskom sedlu i dolje na Češku koču i u dolinu.
Greben nije predug, ni borovnica nema puno, ali ima jedan kratki razdijel iza zadnjeg arišara prilično težak (izuzetno strm, djelomično travnat). I još više na grebenu jedno zahtjevno mjesto koje smo zaobišli lijevo u krševito pobočje.

Vidi se s vrha, od Čedce ostala velika rupa.

Teškoća grebena nas je usmjerila u lijevu grapu.

Vrh Zelenega kupa, otraga dio Velikog kupa i Veliki vrh.

Zeleni kup s već označene Kremžarjeve staze.

Grapa kojom smo se popeli na greben Kolesa.

Na vrhu Kolesa bolji pogled u dolinu Makekove Kočne s Velikim kupom.

Prijateljstvo Češke koče pokazuje se na svakom koraku.

(+5)

Tonika24. 09. 2012 20:33:49

Jučer iz Jezerskog preko Kremžarjeve na Kokrsku i Jezersku Kočnu.
Prema vrhu magla, vjetar i hladnoća, pravi zimski uvjeti.
Snježne mrlje nisu pravile većih problema, staza djelomično zaljeđena i bila je potrebna veća opreznost. Nikoga nismo sreli.
Zbog magle nije bilo pogleda, pa smo brzo sišli natrag do Češke koče, okrijepili se s jabučnim štrudlom i kavom. Preko Žrela na Vadine i Slovenskom u dolinu. Prijetno umorni, ali sretni. U dolini nas je dočekalo sunce.

rano ujutro na Češkoj koći - pogled prema vrhovima - kamo idemo - sve u magli

pogled prema Češkoj koči na donjim Ledinama

(+6)

rb0117. 11. 2012 22:42:58

Danas obavio stazu Suhadolnik-Grdi graben-Kokrska Kočna-Dolška škrbina-Suhadolnik. Na stazi još mrlje zbijenog snijega, pa sam na dva mjesta koristio dereze. Neki su išli i bez njih i pred Dolskom škrbinom skrenuli u grapu na južnu stranu. Sjeverna pobočja su namreč još pod snijegom.

(+3)

Jonny_21. 11. 2012 09:17:13

Hvala rb01, korisne informacije.

(+1)

som6923. 11. 2012 20:11:06

Opis su super napravili prethodnici, tako da nema što dodati, zanima me jedna druga stvar:
polazište sam imao u Suhom dolu, na greben sam došao negdje na 1400 mnv, zanima me kako je s grebenom niže, još prije Suhadolnika zadrega

kgregor20. 07. 2013 12:56:07

Jučer na obje Kočne, uvjeti super, snijega više nema, pogledi lijepi, malo magloviti zbog maglica u daljini. Krenuo sam iz Suhadolnika pa preko Grdega grabna na Kokrsku Kočnu, nastavak do Jezerske Kočne i spust do Dolške Škrbine. Budući da je Grintovec cijelo vrijeme u oblacima odlučio sam se ovdje za spust do Dolceva, zatim preko Ovčjeg Čera do Cojzove koče i natrag u dolinu. Lijepa prilično duga razgledna staza, jučer do vrha Ovnovog Čera također potpuno samotna. Možda vrijedi spomenuti da su dva klina na stazi između Kočna kod dvije jeklenice izvučena i trebaju zamjene.