| LidijaJesih29. 09. 2011 20:10:36 |
Dopoldne je sve bilo prebrzo: prebrzo ustanem, idem od kuće, startam, moram s vrha, vozim...Pada mi na pamet, dobro da nisam muškarac Počnem sa čelom, ali izvan šume u pola sedam vidi se već sasvim dobro, sunce me uhvati već prilično visoko iznad Češke koče gdje još sve spava. Na vrhu samoća, jer sam tako rano, mogu sjesti, onda se vratim, izađem pred zadnjim kamenim korakom na melište i njime do raskrižja za Skutu. Malo kasnije opet guram desno na melište prema koći, koje nije najbolje, ali je, i završava gotovo kod koće. Tamo sretnem poznanika i popričamo. Koću zatvaraju u nedjelju, vikendom imaju Čehe (naravno, Češka koča). Odlučim se za povratak smjerom prema Ledinama, unatoč pozivu ne skrenem lijevo na put koji izbjegava Žrelo, nego idem dalje. Taj dio još ne poznam, ali bilo je 15 min prave, slikovite osigurane staze, ničemu nisam žalila što sam otišla pogledat. Odmah na izlazu iz toga, pred ulaskom u Žrelo, skrenem lijevo dolje, tragovi predaka pokazuju najbolji smjer i brzo sam kod auta. U četiri već vodim sesiju u Ljubljani , s novim nanosom sunca na licu i osmijehom koji prisutni ne mogu dobro objasniti. Sam nokte malo skrivam. Mimoiđu, ne znam je li netko spomenuo: dovoz do parkirališta kod teretne žičare sad zabranjen, put zato duži za dobar km, uređeno i s tablom označeno parkiralište baš kod table za Karničarev centar .
|
|