Popis foruma / Slovenija / Julijske Alpe / Mala Ponca 1925 m / Stranica 4

Mala Ponca 1925 m

Ispis

ločanka16. 07. 2019 20:25:01

Mala Ponca bila je već više puta u planu, ali uvijek su je drugi planovi pregazili.
Skromno čuči na rubu svojih moćnih sestara i ne nagovještava da te, ako se uputiš prema njezinom vrhu, čeka čudoviti visokoplaninski izlet, jer si se uputio u prave planinske nebesa.
Unatoč tome što stupaš na vrh koji nema ni 2000 m, osjećaš raskoš visokih planina, pa kako ne bi, jer zuriš u divove koji se strmo i hrabro uzdižu nad Mangartskom dolinom.

Od ljepote samo zuriš, kad se uzdižeš po čudovitoj stazici kroz pravi macesnov gaj, okrećeš oči nazaj i čudiš se ljepoti koju nisi očekivao.
Kakva ljepota čeka pohođnika koji se namjeri po ovoj stazi u vrijeme jesenskih zlatnih macesna, već nisam mogla više zamisliti, jer će biti potrebno to doživjeti uživo još ove jeseni nasmeh

.

Opravili smo kružnu stazu od donjeg Mangartskog jezera, naravno prvo se popeli na Vratca, gdje smo pogledali preko granice na slovensku stranu. Nastavili smo po krševitoj grapi prema vrhu. Silazak smo nastavili mimo koče Zacchi natrag do auta.

Bili smo enotni da smo napravili stvarno čudoviti planinski izlet, vrijedan ponavljanja nasmeh

tu se mi uvijek zaustavi pogled, Travnik

Špik, preko njegovih melišta prošli tjedan

viharnik koji se drži na grebenu Visoke Ponce

veselo kod koče Zacchi, čula se i Avsenikova pjesma

Vodopad, podsjeća me na ulaz u Amfiteatar

(+10)

panda17. 07. 2019 07:24:29

Da, piće je dosta skupo kod koče. I dolje kraj jezera ništa manje (4,50 eur za veliku pivu).

(+1)

bos25. 07. 2019 12:25:46

U svemu se slažem, kao što je napisala prethodnica jezik

.
Stvarno, bit će potrebno vratiti se ovdje jednom jeseni nasmeh

staza na kojoj piše: Lieber brennende Herzen, als erloschene Traume!

Mangarska ili Belopeška ili Fužinska jezera

lijep pogled na Poldnik (Kopa) i Jezersku planinu s gornjim jezerom

(+1)

lilyd4. 08. 2019 17:26:34

Prije više od desetljeća bili smo na Mali Ponci od Belopeških jezera, ovaj put iz Tamara. Od kuće smo otišli četvorica, 25-godišnjak je uzeo svoju turu, nas troje pa po stazi PP (Planica-Pokljuka). Stazu su godinama snovali Uroš Župančič i Dušan Vodeb, od 1978. samo za izabrane s alpinističkim znanjem, ali ovaj prvi dio dostupan i planinarima s iskustvom, kao naša vodička, idejni vođa, puna znanja i dobre volje da pokaže još nekima...hvala. Staza nije označena, samo povremeno crvenom točkom i oznakom PP. Pronalazimo balvan s oznakom, blizu smjerokaza za Visoku i Srednju Poncu. Staza je lijepo provučena kroz šumu, nekoliko možića, uglavnom lijepo sledljiva. Na jednoj točki malo dileme, brzo vodička shvati da moramo oprezno desno. Na dva mjesta je na pomoći jeklenica, šuma se završava i dolazimo u planinski svijet. Priroda prekrasna, razgledi i, planinsko cvijeće, borovnice...Dođemo do platoa Spodnji grunt i do strmijeg uspona prema škrbini Vratca, gdje je skupina planinara koja je očito promašila oznaku za Visoku Poncu. Vidimo oznaku Alpe Adria Trail, ali nije sasvim jasno kamo vodi. Malo se spustimo na talijansku stranu, prekrasan pogled na Mangart, skrenemo desno prema Mali Ponci. Još kraći strmiji uspon, gdje treba malo više opreza i smo na vrhu. Tri i pol sata uspona iza nas, 1.100 visinskih metara. Pogledi super prema Kamnitom lovcu i Višarjama, prema Dobraču i na Peč tromeju...Uživamo na vrhu, promatramo prirodu. Spust bio predviđen kod skakaonica u Planici, razvod smo propustile, možda nas je zavela nova staza koja vodi mimo koče SLATNA do biciklističke staze u Ratečama. Još okrijepa i put na Vršič, tražiti našeg mladenca, koji je predviđeni uspon na Slemenovu špicu zamijenio usponom na sklonište pod Špičkom, umjesto na Vršič, pa se spustio u Trente...

(+4)

Tadej6. 09. 2019 08:11:11

Neke slike s izleta do Vratica i uspona na obližnje Glave.
Staza iz Rateča i od skakaonica normalno prohodna, ali u sjenišnim dijelovima dosta klizava.

Lp, Tadej

Martuljkova grupa, skrajno desno Škrlatica

(+4)

bagi27. 05. 2020 09:20:27

Po dobrom desetljeću sam ponovio pristup iz Planice i neke sitnice su sad drugačije. Nekad je bila dobro uhojena smjer za skrivenu lovsku stazu odmah uz velikanku, danas je udobniji početak malo dalje od velikog prodišta.

Staza u nastavku zložno premaga strminu i lijepo je sledljiva. Većinom izbjegava veće površine nedavno posečenog drveća, neki prolaz je solidno uređen. Dvoumnih raskrižja staze ima nekoliko gdje sam postavio ili obnovio možice. Njihov rok trajanja uvijek je upitan, ali kod mene dostupan GPS trag. Do sedla između Slovenije i Italije nema više ozbiljnih problema, čak i zrak je unatoč administrativnim preprekama na čudu jednak na obje strane eek

. Konačni uspon na Malu Poncu je u potpunosti prijetan i zimska oprema ovaj put imala slobodan dan.

Odmah pod vrhom pa još prijatno snidenje s pozdravima na talijanskom i slovenskom velik nasmeh

. Nakon kratkog kramljanja i komentiranja trenutnih uvjeta ubrali smo je svaki na svoju stranu. Još se sretnemo ... nasmeh

Snijeg su sakrili da ga vrućina ne bi polizala

Udobna, neoznačena staza nježno vodi preko strmina

Vjetrolomi su ovdje oko napravili prilično štete

Staza uglavnom izbjegava podrtine, prelazi su solidno uređeni

Možići su u donjem dijelu staze rijetki, gore ih ima više.

Dobro vidljiva, poteškoće samo na račvrtanjima više smjerova.

Staza desno dolje mi još nije poznata ...

Možića je u gornjem dijelu staze znatno više nego dolje.

Nekoliko trulog snijega ne ometa, samo brzo padneš u *jamu*.

Jedina markacija na cijeloj stazi. Njezinog namena ne razumijem.

Sedlo. Kako se pohodnici po Alpe Adria snađu na našoj strani, mi također nije jasno.

Pogled nazad u peščanu grapu. Snijega nigdje nema.

Vevnica, Mali Koritniški Mangart, Mangart.

(+12)

2061alessio27. 05. 2020 19:23:00

slika 17, da objasnim: ja sam prije 8 godina označio ovu stazu jer tada u planu "turizma slo.aut.fjk" je bio prijelaz u Sloveniju određen preko ovog sedla i po stazi i šumskoj cesti do biciklističke blizu RATEČE, 2 mjeseca poslije što sam postavio oznake Triglavski.n.p. se "oglasio" u ovom projektu i naredio da treba stazu provesti negdje drugdje (ne komentiram), onda smo morali stazu provesti preko švabeca i dolje po stazi 512 i dalje po cesti do biciklističke i do granice s Ratečama; taj dio staze 512A do sedla ostaje kao razgledna točka za AlpeAdriaTrail.

(+9)

bagi28. 05. 2020 09:51:40

Alessio ... hvala na pojašnjenju, imate pa zato lijepu kružnu stazu od jezera do jezera, koju s veseljem redovito posjećujemo nasmeh

. Uprava TNP-a pravi probleme i nama, nažalost više ih se očekuje u budućnosti.

Imam još jedno pitanje koje me dugo zanima. Možda znaš razloge i približno vrijeme nastanka trenutno jako propale zaštićene staze na grebenu od Ponce do Struga ??? Vjerojatno je taj dio zaštita koje se protežu preko Struga prema Koritniškom Mangartu, uključujući feratu Via della Vita. Možda se i varam i to nije ista vremenska crta velik nasmeh

.

Lijep pozdrav iz naših krajeva i nadam se da se susjedi što prije sretnemo na našim i vašim stazama nasmeh

.

Emil & Mateja

(+4)

2061alessio28. 05. 2020 20:18:43

po info koje sam dobio: staza po grebenu zove se "via degli Alpini" i postavljena 1920; bataljun "Val Tagliamento" postavio zaštićenu stazu "via della vita" 1940 između 17/8 i 4/9 prije nazvana "via della morte" (smrtna staza), vjerojatno prije toga bila samo penjačka staza nazvana "smrtna staza" i kad su je zaštitili promijenili ime u "stazu života", raspitati ću se još s nekim da potvrde tu povijest. isto se nadam da se granice što prije otvore jer mi nedostaje.... sloboda. nasmeh

(+7)

palček plezalček28. 05. 2020 20:59:00

Još nešto o Vii della Vita - Feratu su Alpini opremili u 20-ima 20. stoljeća. Napravili su je za zaštitu granice sa Slovenijom. Njezino ime bilo je sprva Via della Morte, jer u vrijeme izrade 'staze' i u prvim godinama korištenja zahtijevala mnogo života. Kasnije kad su malo promijenili njezin tok i bolje opremili promijenili su joj i ime.

Na netu sam našla i ovo:

(+4)

Dr.ejči30. 05. 2020 08:23:53

Još nešto bistvenog o Mali Ponci mežikanje

Mala Ponca je granični vrh, s graničnim kamenom 2/134

Mala Ponca...(svaki pristup njoj zahtijeva malo penjačkih vještina i ljubavi prema zelenilu)

(+2)

j.16. 09. 2020 22:51:10

Danas po lovskoj stazi (PP) mimo Glava na Vratice i dalje na Malu Poncu. Sestop na Ovčju stranu (usput skok na najvišu Glavu), odande dolje po stazi uz Mokri potok,

Nekoliko stotina metara od parkinga se na pješačkoj stazi za Tamar spajaju tri staze. Oko 50 metara prije raskrižja skrenuo sam desno u šumu do stijene s izblijedjelom crvenom strijelom. Staza koja se tu počinje dobro vidljiva ali slabo uhojena. Na početku slijedi strmom, ponekad izloženoj škridastom grebenčiću, zatim preko više klancačka skreće desno u šumu. Također uz pomoć dvije stare, prilično labave ali čvrste čelične užadi s nekoliko klinova.

Iz divljih strmina staza izlazi tek pod Glavama. Prema Vraticama zatim prelazi više širokih nanosova bujica, gdje pomažu brojni možici. Na Vraticama zastao sam na tren na lijepo izrađenom natpisu Alpe Adria Trail (Alessijev nepriznat i neprihvaćen trud). Ako vjerovati legendama iz davnih dana baš tu preko, graničarima u Tamru pred nosom, Žuro švercao bicikle velik nasmeh

, kojih je tada kod nas falilo.

Strmo mjesto na talijanskoj strani opremljeno je nekoliko metarskim prusikom, odande do vrha dobrih 10 minuta. Na vrhu sam sreo dva momka i curu, inače nikoga.

Sestupio sam do grebenčića pod Glavama. Staza prema najvišoj Glavi (1760m) završava za nekoliko desetaka metara, odande nastavio kroz ruševje nešto po zapadnom obronku. Pogled s vrha, koji tog dana zbog maglastog vremena ionako nije bio ništa posebno, inače jako ometaju ariši.

Zapadno od Glava prostire se krnica Ovčja stran, kojom vodi neoznačena staza u Tamar. Označena brojnim možićima lako pratljiva. Malo ispod Turnca u južnom grebenu Srednje Ponce skrenuo lijevo dolje po lovskoj stazi koja vodi uz Mokrim potokom. Početkom dobro vidljiva i lijepo provučena staza kasnije se malo gubi. Ali isplatilo se pratiti jer dvaput (otprilike u sredini sestopa i na kraju) prolazi kroz ruševje koje bi bez staze prelazio s teškoćom. Na kraju skreće lijevo kroz ruševje prema dubokoj grapi Mokrog potoka i elegantno silazi na njeno dno.

Za iznenađenje, ugodan hlad i svježu vodu pobrinuo se u ovim sušnim vremenima jako vodnat i lijep slap, visok nekih 15 metara. Svojom vodom napaja Mokri potok koji uskoro potone u pijesak. Djeluje prvinsko, netaknuto i divlje, nisam se mogao oprostiti od njega. Sestop po grapi potoka, punoj čistih zglajenih bijelih stijena i opranih ploča bio je višnja na torti današnje posjete ovim rijetko posjećenim samotnim prijelazima i stazicama tik uz planinske velikane.

Opisano je bezpotje s zahtjevnijim lovskim stazama. Pogodno za pješake s odgovarajućim iskustvom i osjećajem za orijentaciju.