| JTrogar6. 09. 2016 18:02:36 |
Prijatelj Andrej me već dulje nagovara da idemo na Mont Blanc. Tako se tura započela prošli tjedan u srijedu, kad smo jedva stigli sve stvari za put u auto. Putovali smo tamo kroz Mont Blanc tunel (cestarina 104,7€). U Chamonixu smo parkirali na parkingu uz Route Blanche gdje imaju i prilično uređene sanitarije. Nakon šetnje kroz Chamonix nakon obilne večere prespali smo u spavaćim vrećama uz auto. I doručak u četvrtak ujutro pripremili smo vrlo raznovrstan i obilan. Gondolom (58,50€) zatim smo se peljali na znamenitu Aiguille du Midi (3842m). Prijatelju je to bilo prvi put, pa je ogled tog čuda trajao i trajao. Zatim smo se opremili i navezani spustili na plato dolje, prešli ga i uspnuli na koču Cosmiques (3613m), gdje smo prespali (42€ s doručkom, 65€ s večerom i doručkom). Za doručak u jedan nas je bilo devet, ali smo krenuli samo četvorica. Mi dvojica i još dva Nijemca. Noć sam uglavnom prebdio jer me visinska više pogađala nego obično. Andrej je spavao cijelu noć kao beba. Noć je bila hladna pa je snijeg upravo dobro promrznuo za ugodnu hodu. Spust na plato i hoda do podnožja Mont Blanc du Tacula (4248m) nas je upravo dobro zagrijala za napad na njega. Flanku na Tacul smo sasvim lijepo savladali, a noć je malo pomogla. Prema vrhu počelo je jako puhati pa su mi prsti na nogama i rukama počeli zlediti. Razmišljao sam da ako bude još gore neće biti više ništa. Andrej mi je kasnije rekao da mu se i njemu hladnoća tamo već lepo zagrizla u kosti. Slijedio je spust na sedlo između Tacula i Mont Maudita. Tamo smo se u tami gotovo spotaknuli o nekoga u spavaćoj vreći. Zatim nas je čekao najteži i najopasniji dio ture, uspon na Mont Maudit (4465m). Večer nas je u koči lokalni vodič upozorio na ogromne serake nad podnožjem Mont Maudita koji su ove godine već zahtijevali smrtne žrtve. Kad smo se približavali podnožju, otkinulo se nešto veliko i s glasnim hukom se survalo dolje. Da smo bili par minuta brži moglo je biti kobno. Bili smo u dilemi što učiniti. Sad će planina sigurno dati mira na neko vrijeme i ubrzanim koracima počeo sam prelazak pod prijetnjima seracima. Do plazovine staza se još vidjela, preko velikih gromada leda i snijega nastavili smo po instinktu. Na drugoj strani zbog tame stazu nisam odmah našao. Srećom sam na kraju svjetla lampe ugledao zametene tragove stopala koji su nas lijepo doveli natrag na stazu i na sigurniji teren uz serake. U međuvremenu je svanulo prekrasno jutro. Pod vrhom Mont Maudita morali smo savladati potpuno okomitu ledenu flanku gdje su napete vrvice bile velika pomoć. S Maudita smo ugledali obronak na vrh Mont Blanca. Vrh uopće nije izgledao daleko, ali do njega je bilo još puno koraka i pauza. Andrej nije imao problema s visinom, mene je silila na sve češće pauze. Sve je u glavi, govorio sam si i tvrdoglavo odrao do vrha Bijele planine (4810m). Čestitke i zagrljaj bilo je prvo što smo uzbuđeni učinili na vrhu. Zatim je Andrej zabio slovensku zastavu koju je skrivao kao iznenađenje u ruksaku. Dugo smo uživali uzbuđeni u čarobnom pogledu s vrha. Slijedio je spust. Već na usponu smo se dogovorili da nećemo još ponovno iskušavati sudbinu prelaskom pod seracima, pa smo se spustili drugom stranom. Spust prema koči Goutier nam se činio pravom šetnjom u odnosu na uspon. U koči šok. Budući da smo bili malo kasni za vlak, odlučili smo prenoćiti u njoj (noćenje 80,75€, večera 30€, doručak 15€, voda 1,5l 6€). Nisam večerao jer mi želudac još nije radio kako treba. Ali za doručak sam imao vučji apetit i pojeo za tri. Na iznenađenje Andreja je visinska tek tu sustigla i nije gotovo ništa stavio u sebe. Ujutro smo se spustili do gornje stanice Tramway du Mont Blanc gdje su nas kozorogi zabavljali za vrijeme hode. Dok smo čekali vlak sunčali smo se i uživali u pogledu. Vožnja zubatom željeznicom (31,80€) u Le Fayet u dolini također je posebno doživljaj. Odatle još vlakom (5,60€) natrag u Chamonix. Tamo smo se istuširali i prigodili si pravu gozbu na vlastiti trošak. Parkiranje nas je koštalo 43€ za 69 sati. Domov smo se vraćali kroz švicarski vinarstveni kanton Valais i tamo gotovo zaglavili u nekoj vinski kleti. Preko gorske prelaznice Simplon (2006m) zatim smo prešli u Italiju i mimo Milana natrag kući. Kroz Švicarsku vozili smo se regionalnim cestama, po Italiji opet autocestom i za cestarine natrag potrošili gotovo 70€ manje nego tamo.
Naporna, vrlo lijepa duga tura, puna prekrasnih dojmova koji u čovjeku probude ponovno malo drugačiji pogled na planine i svijet.
Lp i siguran korak svima ispod lijepih Golt, Janez
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86
| (+34) |  | |
|
|