| VanSims27. 08. 2013 20:48:46 |
U subotu (10.8.) otišao sam na Montaž. Zbog priprema za dopust došao sam na Pecol tek oko 12 h. Prognoza vremena bila je nakon nekoliko kišnih dana dobra, kad sam vozio prema Ratečama još je sijalo sunce, ali kad sam vozio prema Na žlebeh i Pecolu već su se pojavili oblaci. Na Pecolu su me vatrogasci prvo nisu pustili, zatim kad se vratim nakon oko 10 min. do odcepa, kažu mi da idem ali da požurim.
Na Pecolu naravno puno vatrogasaca, talijanskih i austrijskih. Pogledam prema Montažu i vršni greben bio je u magli. Hmmm...  Dođem do Brazze i vidim da nitko ne nastavlja dalje. Obično se valjaju mase. No, OK do gdje stignem stiću. Uputim se prema prijevoju Forca dei Disteis. Na putu sretnem jednog svizca.
Na prijevoju malo odmorim pa nastavim, možda se magla razveje. Idem mimo spomen-ploča na početku penjačkog dijela. Tamo je i ploča tršćanskog planinara preminulog prije dvije godine koji je došao na Montaž rasuti pepeo svog također preminulog brata (koji je isto umro u neobičnim okolnostima) i pogodila ga je munja na Pipaninoj ljestvici. Mama ostala bez oba sina...
Počnem se penjati po klancima i uskoro uđem u maglu koja se medutim spustila niže prema sedlu. Nastaviti ili ne? Vidljivost bila oko 20-30 metara, markacije dobre vidljive ali bojao sam se da će se zgusnuti. Ni dolina se ne vidi, čuju se samo zvukovi helikoptera koji sipaju vodu na požar. Kad završim s klanci i početnim penjanjem i prođem mimo odvajanja za Levu prema Pipaninoj ljestvici, naiđem na kozu s mladunčetom koja mi stoji točno na putu. Neće se maknuti. Što sad? Ako se približim može odmah reagirati obrambeno. Mogu je zaobići desno ali u magli nisam dobro vidio mogu li sigurno (kad sam silazio i magle više nije bilo vidio sam da bi mogao lako) pa idem lijevo u šljunak koji je bio upravo opasan za klizanje. No, prošlo je.
Nakon 10-15 min vidim na stijeni napisano PIPAN i još nakon toliko do kuka koji vode do same ljestvice. Taj dio s kukovima činio mi se uspinjući najzagonetaniji, sama ljestvica ne toliko. Baš prije nego počnem se penjati po ljestvici, siđu dva Hrvata. To su bili jedini planinari koje sam sreo taj dan. Na početku ljestvica izgleda kratka (nisam si točno zamislio što znači 60 metara). Kad dođem otprilike na četvrtinu i pogledam preko vidim da se još strmo diže dalje, s tim da zbog magle nije bila vidljiva cijela. Ljestvica se lagano trese ali ne previše. Sumnjam da su to namjerno napravili da bude malo adrenalinskije.  Za ljestvicu stvarno preporučujem samoosiguranje, posebno pri silasku.
Kad završim s ljestvicom, popnem se još po nekoliko jednostavnih klancia i već sam na grebenu. Tehnički nije zahtjevan, ali izložen s dubokim (pa i lijepim kao što vidim natrag) pogledima. Put po grebenu se malo vuče, no konačno dođem do križa sa zvonom. Zazvonim uglavnom za sretan povratak. Dok malujem polako se u daljini počnu vidjeti planine. Na trenutak se pojavi i Kanin. Zatim plavo nebo.  
Kad počnem silaziti otvaraju se sve bolji pogledi desno na Pecol, Reklansku dolinu, Kanin... lijevo na Zajzeru, Kamnitega lovca, Višarije, Višku skupinu, Ponce, ostale Julijce, prema Karavankama pa prema Kepi. Kad se opet vratim do klanca magla se već praktično potpuno razvejala. Idem po lojtri dolje, zatim počinje malo mučno silaženje po strmom i drobu. Šteta što na Montažu ovdje nema lakšeg puta za silazak. Popodne se naginje u lijep jasan večer. Usput opet vidim kozu s mladunčetom (možda ista kao pri usponu), zatim završim još s klanci i malo neprijatnim penjanjem dolje i već se približavam sedlu.
Cijelim putem sam se pitao gdje su ti kozoruzi o kojima se toliko priča da ih je ovdje? Jesam li ih propustio zbog magle? Možda, jer kad dođem natrag do sedla iznenade me: nabrojim ih 22. Samo ih gledam kao da su se postavili tamo samo za mene. Možda su i kozoruzi koji su se tukli rogovima samo demonstrirali! Kako to zveči, kao čekićem po stijeni!  Počnem silaziti prema Pecolu ali pogled mi stalno odluta natrag prema sedlu i kozorozima. Veličanstveno, ništa drugo!
Natrag onda direktno na Pecol i izađem ravno malo prije baze vatrogasaca. Bilo je već skoro noć. Kad idem cestom prema autu vidim uz nju i velike bačve za prijevoz vode helikopterima. Kad dođem do auta, odvezem se prema Trbižu, tamo pivo i sladoled te natrag u Sloveniju prema nedjeljnom cilju.
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18
| (+6) |  | |
|
|