Popis foruma / Slovenija / Julijske Alpe / Poldašnja špica - Jof di Miezegnot / Stranica 2

Poldašnja špica - Jof di Miezegnot

Ispis

peter28. 05. 2011 18:26:56

Jučer 7.5.2011 uputili smo se na Poldašnju špicu.
Unatoč nije tako ranoj uri bili smo u Zajzeri prvi ujutro. Pored koče Grego brzo smo stigli do sedla Rudni vrh. Tamo smo se odvojili prema Poldašnjoj špici.
Do skloništa Gemona ide put kroz šumu. Cijelim putem nas je pratio klic djetlića. Put je potpuno suh.
Iznad skloništa ugledali smo vrh Poldašnje špice. Unatoč ocjeni da se radi o vrlo lakom pristupu, bili smo nekoliko desetaka metara ispod vrha iznenađeni izrazito krastavom stijenom. Osjećaj smo imali kao da hodamo po krči. Radi se o inače kratkom dijelu koji prelazi manju grapu.
Vrh je vrlo razgledan. U planinama nekako nismo navikli slušati promet, čemu se na ovom vrhu ne možemo izbjeći. Kanalska dolina prema sjeveru je naravno vrlo
prometna.
Cijelo vrijeme nam je pogled lutao na drzne stijene Montaža, Viša i Naboisa.
Silazak istim putem.
Slike su ovdje: http://www.petersfoto.si

VanSims20. 09. 2011 13:45:22

Je li netko bio zadnje vrijeme na Poldašnjoj špici i to iz Valbrune preko Strehice odnosno Ravne?

Kakva je staza i kakve su prilike? Kažu da je lavina odnijela dio puta i kažu da je općenito vrlo krasta? A što je s tim grapama u opisu? Jesu li teške? Izložene?

Hvala na odgovoru!

VanSims25. 09. 2011 22:04:05

Jučer otišao na Poldašnju špicu iz Valbrune preko Stehice. Ime bi navodno trebalo biti ispravno Poldnašnja špica što je možda smislenije s obzirom da kažemo 'poldne', a ne 'polde'. nasmeh

Da je planina u Sloveniji i poznatija raspravljali bismo oko toga kao oko Mangart-Mangrt, Prisojnik-Prisank i slično, tako pak takvih debata oko tog imena nema toliko.

Bicikl prvo odvezem do Zajzere i sakrijem ga u grmlje iza nekog ograđenog područja još prije mosta, preko sada suhe strugotine. Vjerojatno neka stara napuštena kasarna. Zatim se odvezem natrag u Valbrunu gdje parkiram negdje na pola puta između raskrižja za Zajzeru i polazišta.

Kad dođem do šumske staze počinjem se penjati prema sedlu Za vrhom(Sella Nebria). Preko njega navodno je jahao sam Napoleon... barem tako se priča. nasmeh

S vrha sedla(markacija na podnožju dalekovoda) skočim usput i na obližnji Podgorski vrh(Monte Nebria). Put ide kroz kraći tunel. Kdor je klaustrofobičan ili hoće napraviti kružnu turu može ići na Monte Nebria već odmah nakon starta šumske stazice iz Valbrune(smjernokaz). Oba puta dolaze na vrh. Čim izađemo s makadama(smjernokaz za vrh čak i na slovenskom) žica nam pomaže pri malo klizavom kratkom spustu zatim se opet uzdižemo i imamo do vrha još oko 15 min. Pogled na Kanalsku dolinu(Ukve, Valbruna), vidi se već i Poldašnja špica ali bila je još u oblacima koji su se ujutro samo polako razilazili.

No kad se vratim na sedlo već se pokazalo sunce. Nastavljam prema Planini Strehica, preko potoka, po njemu pa naj strmiji dio staze(ako zanemarimo vršne grape) preko serpentinskih do čestice s lijepom kućicom. Na Strehici(Malga Strechizza - Talijani imaju velik talent za poitalijančavanje autentičnih slovenskih imena) malo se odmorim zatim krenem dalje i nakon oko 20 min dođem do odcepa za Poldašnju špicu gdje se priključuje put preko Planine Ravna koja je odande zapravo iza ugla. Iskoristim i idem pogledati znamenitu kapelu Zitta - posvećenu posljednjoj austrijskoj carici. Tamo bi trebala biti stara knjiga s upisima još od 1969. nadalje ali očito su je zamijenili(tijekom obnove kapele 2007., jer su od tada upisi u novoj knjizi).

Od kapele gdje se odmorim i malo pojedem vraćam se natrag prema raskrižju i skrenem prema Poldašnjoj špici. Prvo put ide kroz šumu zatim na otvoreno i tamo se otvara pogled na Špicu izbliza. Oblaci oko nje koji su bili vidljivi još na Strehici raspršili su se. Po pomalo krstavoj i klizavoj stazi dolazim do sedla gdje se otvara pogled na Viš i Montaž. Nalijevo se uz stazu stalno vide Višarije s Kamnitim lovcem.

Put se malo spusti zatim počinju one grape koje bi prema opisu na ovim stranicama trebale biti zahtjevne ali nisu ništa strašno(možda zadnja pred završnim grebenom a i ona ima već lijepo uhojene stope prethodnika po kojima sam se kretao). Put je res krastava, klizava i mestimično malo izložena ali što je autor opisa mislio pod 'zahtjevnom' stazom ostaje njegova tajna... zmeden

Vršni greben je zatim malo neugodan ali samo orijentacijski zbog izblijedjelih markacija zbog kojih malo skliznem u škrilu gdje malo popenjem, prijeđem, uzdižem se... i opet dođem na markacije koje me mimo još jednog bunkera(s kojima je planina posuta) dovedu na vrh. I da, na vrhu zbog izložene pozicije(kao što je napisao prethodnik) stvarno se čuje promet iz Kanalske doline. nasmeh

Pogled: sve što se već vidjelo s puta plus Karnijci npr. Ojstrnik pa još Tromeja, no Mangart i oko naših Julijaca ostaje u oblacima.

Silazim stazom koja nije u vršnom grebenu ništa manje zahtjevna iako je na ovom portalu označena kao laka. Pomalo strmu, krstavu, treba preći i cijeli jedan oko 5-6 m veliki skalni skok što nije baš uobičajeno za lake staze. Kad dođem na normalnu stazu samo još 5-10 min do bivaka Gemona. Tamo se odvaja ona propala i zatvorena staza na Pipar i na Dve špice. Za nas smrtnike smrtonosno opasna, za prekaljene borce najtežih staza, ferata i možda još čega alpinističkog možda ni nije. A ako bi netko riskirao(na vlastitu odgovornost) staza je navodno u rangu vrlo zahtjevne besputice, kaciga obvezna jer navodno sve leti!

Ja idem prema Zajzeri,do Somdogne lijepom šumskom stazom. No na Somdogni lijepo se otkriva Mangart, nažalost na toj visini samo on štrči iza obližnjih planina, no da su se oblaci razišli kad sam još bio gore vidio bi se još više(vjerojatno cijeli greben Ponc pa Jalovec pa još što).

U Riffugio Grego opet stane pivo na to pa po malo vijugavoj šljunčanoj stazi do Zajzere i biciklom natrag u Valbrunu i kući. Pa je još jedna lijepa tura iza mene.

rozka12. 10. 2011 20:24:50

Dobro da se dan uvijek ne prepoznaje po jutru jezik

, jer današnje ponavljanje nije obećavalo...počela u Ovčjoj vasi i već soptila po makadamskoj cesti kroz šumu (zabranjeno za promet, kazna 82 eura), gdje put s ceste nakon dobre pola sata skreće na strmu šumsku stazicu i uskoro sam bila na planini Ravna. Malo više zastanem kod kapele Zita i razgledne točke, zatim nastavljam preko tamnog smrekovog gozda do mog današnjeg cilja. Budući da rada radim kružne ture, ako se da i čak ako znači hod po asfaltnoj cesti, silazim u dolinu Zajzere...isplatilo se nasmeh

. Sestop s vrha krusljiv, ponekad pot skoro nestane jer ju je odnijelo, ali ide. Zastajem kod bivaka Gemona i sjedim očima zalijepljenim na stene i vrhove oba susjedna giganta, koji se čine kao na dlanu nasmeh

. Nastavljam do planine Rudni vrh i dalje mimo koće Grego, do doline Zajzere. Tu slijedi zadnji postanak na livadi s čudovitim razgledima, zatim još malo "nabijanja" do auta (hmmm, kolo bi bilo danas super, a kaj kad nisam rozka uzalud, hehe)
Put mi se svidio, razgiban, od meke šumske stazice sa jesenskim bojama, do puta koji je odnio ili je jako krusljiv, markacije pri usponu više od planine već slabo vidne, put uspona i sestopa malo krusljiv, inače sve ok, dosta je ostataka rata, kaverni, bunkerji, rovovi, ruševine,...vrijeme od jutarnje oblačnosti, jakog vjetra na vrhu, do vrućine i sunčića...imala sve, razgledi opet bajkoviti...

pravi prirodni kauč, no malo obrađen, hehe

lijevo moja staza, nič označeno?!, desno planina Strehica i Naborjet

staza 649 je još uvijek prilično zatvorena

povijest koja baš ne paše u današnju Zajzeru

(+1)

majčica12. 10. 2011 21:54:46

rozka ti si stvarno čista divlja mežikanje

jesi li možda s Bovca? rado čitam tvoje objave, dobijem neki namig...za koju turu u ovim našim krajevima jezik

turbo13. 10. 2011 06:35:27

@rozka
...peta fotografija...pa ti nisi imala ništa s tim... zavijanje z očmi

rozka13. 10. 2011 19:26:06

turbo

kad bi samo mogao, taj ljepotan bi još skakao okolo mežikanje

turbo13. 10. 2011 21:05:00

Revče, da

panda13. 10. 2011 21:08:34

Objokivanje ga nije probudilo. Priroda ga je dala, priroda ga je uzela. Još ima drugih........ eek

IgorZlodej21. 10. 2011 18:48:58

Prošli put sam zapisao da najlepše tek dolazi, pa je došlo prebrzo. Vozim u Zajzero, cesta plužena do kasarni, auto s višim podvozjem stiže i do kapele. Snijega dobrih 20 cm, staza nijedna, kroz šumu ide lijepo, ovdje ondje se nešto vsuje s drveća, inače ništa posebno. Kod koće Grego snijega već oko pola metra, nastavljam na sedlo Rudnih vrh i dalje do planine. Snijeg suh i užitak gaziti. Do bivaka bez problema, samo fotki toliko da bi mogao slikati non stop. Kod bivaka kratki odmor, onda na vrh. U zametima snijega i preko koljena, ali ide. Kratki stop na vrhu, onda natrag po vlastitoj gazi. Vikend lijep, gaza napravljena, zato turu više nego preporučujem, prije 9 sati jutarnjih skoro nema smisla jer hladno, gamaše obvezne, štapovi s dovolj velikim krpljama preporučljivi.

LidijaJesih13. 11. 2011 16:44:55

"Bejž no!" kažem si kad stanem pred cestnom zaporom na početku Rabeljskog jezera. Cesta zatvorena za sav promet, prema Nevejskom sedlu s ove strane ne ide (uopće) i Pecol i Strma peć otpali. Okrenem se, prvi km vozim po pravilima, jer mi u mozgu radi program "recalculating" koji brzo ispljune tri alternative. Dobro da sam u ovim krajevima bila. Jedna varijanta otpada jer ide u sjeni (danas sunčić), druga netko obećana, dakle idem gdje je zgaženo velik nasmeh

. Na Poldašnju špicu, klasično, ove godine još nisam. Ništa posebno dodati, osim da ni traga ni sluha od snijega, ni tragova, i vršni dio svake godine više urušen, sestop malo neugodan, grapa na povratku (vraćala sam se pod vršnim dijelom) zahtijeva pažnju, zadnjih nekoliko metara potpuno urušeni eek

. Zato sam popela uz grapu nekoliko m natrag gore na markiranu stazu, sve vrijeme mi se činilo da ništa ne drži. No na kraju jest. Jutro -5, ali dan ugodan topao, bez vjetra, o razgledima neka slike kažu.

Taj pogled me uvijek razveseli, jutarnji posebno. Montaž

Drvo? A iza njega vjerojatno Lovec (Kamniti, naravno)

Planina, već zatvorena, iza današnji cilj

Mmmm, lijepo. Ujutro su se još igrale sjene

Ovdje sam skrenula, jer su tako ljubazno napisali.

Bivak je danas imao goste, kućica za pse također

Podrtina u gornjem dijelu. Gore još ide, za dol ovo nije velika sreća

A? Traje do prekosutra, ako bi htjela nabrojati

Utvrda na vrhu. Ima dobru poziciju, iz nje se vidi nešto.

Blago rečeno gadno. Znate, korak po korak, pa se popne

Tako vrh izgleda s grebena, pa mravlje na njem.

Pogled na ostatke, bivak je u odličnom stanju. Na toj točki sam obležala. Ne, pogrešno. Sunčala sam se :)

Ne ta, ali ne smije faliti. Ljepotica Viš, s pajtašem Nabojsom

(+2)

sabina.729. 12. 2011 20:25:42

Danas smo rano ustali i krenuli u Zajzeru. Auto ostavili na zadnjem parkingu kod kapele, cesta do tamo lijepo prohođiva, ali možda sada razmere drugačije, jer je popodne dobro sniježilo kad smo se vraćali kući. Staza do Grega bila još ledena, lakše ravno kroz šumu. Koča zatvorena. Onda staza vidno bolja, dobro utabana, podloga tvrda ali ne ledena. Od bivaka Gemona dalje potrebna opreznost. Dva prethodnika rekli da se da gore bez dereza i stvarno tako ali oprezno. Hodaš po stenama, ledu i snijegu. U jedan su vremenske razmere vidno pošle nizbrdo, većina brežuljaka u sivim oblacima i počelo snažno snijegiti. Lijepo ipak i posebno vesela što sam konačno otišla na taj vrh, jer sam bila dva puta već tu u krajevima ali uvijek bila neka prepreka.

sabina.729. 12. 2011 20:25:45

Dva se već vraćaju, jer su prespavali u gornjem bivaku Gemone.

Budući da se oblaci, idemo odmah prema vrhu.

Ovdje je potrebna opreznost, mješavina stijena, leda i snijega.

Montaža je već sivkasto obojena. Brzo dolje!

Ljepo je hodati i kad snježinke padaju s neba.

Od Grega dola vredi ići izvan ledene staze, bolje ravno kroz šumu.

Još jedan zastoj u Ovčjoj vasi u koći, gdje imaju dobar sok od bazge.

(+3)

IgorZlodej13. 05. 2012 18:03:16

Od strašne fronte nije bilo nič, vrijeme pogodno, zato se odvezem u Zajzeru. Parkiram kod starih kasarni, zatim iza kasarni gore u šumu da nađem neku staru stazu. Od početka je išlo lijepo, onda shvatim da neće biti nič, pojavi se rušlje, treba prijeći dvije rasute grape i na drugoj strani gore u šumu te po lijepom šumovitom grebenu gore. U trenucima mi se čini da hodam po nekoj vrlo staroj stazi, dođem do nekog izravnanja gdje je nekad stajala mala drvena koća, sad su tu samo ostaci propalog drva. Idem dalje, na bukama nađem neke crvene mrlje, još više žute točkice, stazica me vodi prema zapadu, uskoro naiđem na podor, put dalje neprohodan, idem malo više, rušlja sve više, s teškoćom se probijem u neki jarug, kojim nastavljam gore, opet skrenem desno i po bezputju na JV greben gdje su na svakom koraku ostaci frontne linije. Priključujem se na put koji dolazi gore s planine Ravne i njime na vrh. Jer puše, vrh brzo napustim i silazim do bivaka Gemona, te dalje na planinu Rudni vrh i mimo koče Grego natrag u Zajzeru. Luštna kružnica, teško ponoviti.

kad se probijem iz prvog rušlja, prelazim dvije grapple i gore u lijepu šumu

(+1)

Lunca13. 05. 2012 21:11:36

IgorZlodej od kada su fotografije?

IgorZlodej13. 05. 2012 21:18:38

Jer sam obično ažuran, oni su od danas mežikanje

Lunca13. 05. 2012 21:26:17

sviđa mi se taj odgovor nasmeh

...balila sam se da je danas sve pobijelilo... pa nije nasmeh

viharnik13. 05. 2012 22:08:58

Igor, još dobro da si odnio cijelu kožu od one orijaške bombe. U vojnom muzeju Solkan bi bili vjerojatno sretni takvom najdbom.

(+2)

rasto_r17. 06. 2012 20:14:12

Jučer je bio idiličan dan, pravi za idiličan pohod s već pomalo kičastim razgledima, među kojima posebno ističe sjeverni zid Montaža. Počinjemo na zadnjem parkiralištu u Zajzeri, zatim mimo koče Grego, Jezerca i Rudnog vrha na Poldašnju špicu (ili možda netko zna kako se po talijanski izgovara Jof di Miezegnot). Put u zadnjem dijelu pod vrhom je dosta podrut, strm i vrlo krusljiv. Možda još informacija da je put 649 od bivaka Gemona prema Piparju zatvoren.

Pogled s vrha na Kanalsku dolinu (na vrhu ostaci Alpskog zida)

(+1)

IgorZlodej3. 11. 2012 18:14:51

Iznad Zajzere se tu i tamo pokazivala plavost. Put do koče Grego zasnežen, ali je bio zgažen. Dalje do sedla Rudni vrh netko se vozio motornim saonama, na planini je izlazila magla iz Dunjih gora, ali se još vidio vrh Krniške glavice. Idem preko planine, gaz sve rjeđi, više uđem u maglu, ali me nije smetala. Kod bivaka se začas zaustavim, zatim idem na vrh. Rub je splahnut, u stjenovitom dijelu nije mnogo snijega. Stojim kod križa kad se razvedri, zatim brzo natrag dolje.