| VanSims22. 07. 2013 22:14:46 |
U subotu parkiram malo ispod treće serpentinke ceste na Vršič i krenem u Krnicu i dalje prema Špiku. Put nakon kratke šetnje kroz šumu prvi put prelazi Suhu Pišnicu pa još nekoliko puta. Nakon zadnjeg takvog prelaska put je očito malo načel plaz, malo se mora povlačiti po stijeni zbog toga ali ništa hujšeg. Odavde do koče mora biti pri spustu po ovoj puti najzoprnije što pamtim za sljedeći put ako me slučajno opet zanese na Špik, jer se po Kačjem grabnu nikako neću više vraćati.  Put onda stiže do melišta koje prelazi i ponovno počinje se penjati. Odavde dalje možda put malo duhamoran, hodaš i penješ se i čekaš kada ćeš doći do gornjih kaminov, dakle zanimljivijeg dijela koji je već bliže cilju.
Do mjesta gdje se put skreće prema Lipnici bio sam sam, zatim se naglo počeo promet: prednu me tri Austrijanca, sretao sam i ljude koji silaze. To je trajalo oko pola sata, onda sjednem malo i grickam što mi daje snage za nastavak. I nakon još pola sata sam kod kaminov. Budući da sam opet sam, mogu smireno, bez znatiželjnih pogleda i ko zna kakvih misli, samosiguran slobodno plezati. Početak je prilično zločest (bila bi već nekakva dvojka, ne?), onda kad kamin skrene lakše. Na vrh Lipnice me zapravo odvede izvan označene staze i budući da ne nađem markacije dalje, vratim se. Onda još onaj malo zločesti prehod i uskoro sam kod natpisa za spust po Kačjem grabnu. Odande još malo lakšeg penjanja prema vrhu.
Na vrhu sam bio sam. Dok malikam, bacam komadiće sendviča i kavučkama koje se skoro biju za njih. Jedna kavka stalno ostaje bez, iako namjerno počnem bacati prema njoj. U prirodi nema solidarnosti, životinje su egoisti, darežljivi planinar očito rijetkost, borba za opstanak žestoka.
Onda dođe par gore, čiji muški dio zamijeni Prisank za Triglav pa objasnim da će morati biti uskraćeni pogled na njega jer je iza Škrlatice. No, znaju grad čiji dio se vidi na sjeveru, Beljak, i odmah se sjetim kako ga je netko na Mangartu krstio Kranjem.  Vidljivost nije bila predaleka, ali sve naše Julijce što se vide bile su vidljive, italijanske iza Mangarta, Montaž naravno preko austrijanske granice nezgrešivi Dobrač koji je stalnica u pogledima izdaleka onuda, vidio se greben Karavanki od Kepe do Stola, ovaj posljednji već malo u magli. Vidjele su se čak Karnijci do Mokrina, koje prepoznam po onom 'likalniku' od Trogkofla.
Onda silazim i uputim se na Kačji graben. Snježnik tamo još prikladan za 'smučarenje' gojzari i štapovima  vjerojatno ne dugo (pitanje je li jutros još bio smrznut). Kad veselje završi, dolazi melište koje nažalost nije tako fino kao dolje s Cogliansa da bi se dalo nastaviti tečno 'smučati'. No ondje oko zadnjeg snježnika uz put gore prilaze ovce.  Stvarno su došle visoko, iako tamo trave praktički više nema.
Kad melište završi, počinje mučan put niz graben praktički do dna. Kao što je već netko rekao prije mene, ne znaš plezati ili štapove imati, stalno ih sklapaš rasklapaš da ne ometaju na plezajućim dijelovima. Ma, zoporno... Kao rečeno, sljedeći put dolje preko Lipnice.
Kad se priključim putu uz Pišnicu, čeka me do priključka na put za Krnicu kod spomenika još 15 minuta hoda, odatle isto toliko do auta. U KG pa tradicionalni pivski pir i sladoled i kući.
Sljedeći vikend u planu sosed!
| (+2) |  | |
|
|