24.4.2021 - Jedan krug oko Storžiča
Kad sam u petak pakirao za Storžič, radije sam uzeo veći ruksak i natovario sve - konopce, trake, pojas, klinove, kacigu, dereze, cepine i ostalo što spada uz opremu. Ujutro smo došli do doma pod Storžičem, podijelili opremu tako da sam ja naravno imao teži ruksak i krenuli. Odabrao sam najizraženiju grapu - Žrelo. Prema turnosmučaarskom vodiču Alpinističko smučanje Karavanke opis smjera je prilično jasan i lijepo nacrtan.
Na ulazu u grapu se pravilno opremimo, kameru sam stavio na kacigu (zbog toga su neke slike u drugom omjeru), i soplezačica kreće normalnim tempom po tvrdoj podlozi do prvog "skoka". Odatle opet nema pretjerane strmine, podloga postaje malo mekša. Kada se približavamo drugom skoku, opazim desno u stijeni lijepo napravljeno sidrište. Drugi skok je malo uspravniji i duži, uz to i zaliven ledom. Malo se mučimo i popnemo se, cepini i dereze lijepo hvataju.
Nekoliko metara više pogledam gore i greben je već na suncu. Dolijeće i prvi projektil koji bi nas vjerojatno uzeo u drugom skoku da smo bili par minuta sporiji. Malo više kraj veće stijene malo stajemo, brzo pojemo malo čokolade, popijemo izotonik i gledamo koju izlaznu varijantu odabrati. Prvi pokušaj nije bio najbolji izbor pa se prebacimo malo više desno i tamo se pokaže pravi put. Stijena postaje okomita, ali i podloga čvrsta pa se popikamo na greben.
Nastavljamo grebenom, koji na južnoj strani ima mekani ili gnjili snijeg, na sjevernoj je tvrd beton. Znojno je s derezama po stijeni i kamenju, ali svakih nekoliko metara nam se ne da presvlačiti. Išlo je. Malo više put skreće na J stranu i s dvije jeklenice osigurani ledeni kamin je lijep plezalni zalogaj (lijepo sam se uzeo trakom i karabinom - bolje živi p.... nego mrtvi heroj).
Dalje je greben uži ali konačno se pojavljuje vrh. Još ima grebena, s J strane čujemo i vidimo policijski helikopter koji je doletio i kružio par minuta. Greben dalje 1/2 beton 1/2 gnjili ili mekani. Lijepo izložen. Super. Brzo sam skrenuo desno i spustili smo se na J stranu prema izraženoj grapi, te radije oko ugla sigurno do vrha.
Na vrhu malo slikati, selfiji, razgovor s planinarima pa vrijeme za spust. Spustili smo prema Bašeljskom prevalu pa (dugo) hodali do Javorškog prevala. Taj dio: snježna površina, životinja ti baca kamene jer bježi od tebe, onda gola staza, sručena stabla, onda ti se doslovno ukazuje Marija i vidiš tablu Dom pod Storžičem - 45min u 22,5 minuta od sreće. Onda popiješ sve što si ostavio u autu "jer nećemo trebati toliko za piće". (Zašto takav izbor puta? Zato jer...)