Da biste mogli pročitati kako je išlo spašavanje iz prve ruke i zašto su prvi dan bili primorani prekinuti.
Zapisali članovi GRS Bohinj: Sigurni smo da ste o tome da smo imali zahtjevnu nedjelju i pola ponedjeljka već vrlo dobro obaviješteni. U sljedećim redcima ćete dobiti još pogled kroz oči gorskih spasitelja koji smo bili dio te intervencije.
U nedjelju ujutro pogled kroz prozor obećavao dan za poležavanje. U opuštajući zvuk kišnih kapi uskoro je zarinuo oštar zvuk pozivnika. Skupka slova na njemu koja su tvorila "Plaz odnio tri planinca pod Toscem" svakako nitko nije očekivao. Kod kuće smo morali iz stražnjeg dijela ormara izvući zimsku opremu i stvarno pohiteti prema postaji. Žuri se.
Toliko stvari u autima dugo nismo imali i stvarno smo željeli da se njima probijemo sve do Konjščice, da nam barem nešto puta uštedi. S nekoliko zaobilaženja u obliku drveća preko ceste nam je to i uspjelo.
Na Konjščici smo zakoračili u zimsku bajku, ali što, kad nismo bili tamo da uživamo, nego zbog vrlo ozbiljnih stvari. Zajedno s kolegama iz Radovljice morali smo se bukvalno probijati kroz novopadali i naniveni snijeg, koji je prvomazećem, u ne tako rijetkim trenucima, dosezao do "jošk", kako radimo u žargonu. Nakon dvosatne kalvarije konačno smo stigli na mjesto nesreće, osigurali očevidce i započeli aktivnosti koje su oko dvadeset spasitelja omogućile pristup grapi.
Prilike su bile stvarno zahtjevne. Na početku se gotovo ništa nije vidjelo, sniježilo je, natopljeni smo bili od snijega i znoja, vjetar je puhao baš toliko da je mnogima konkretno zahučao, mišići su drhtanjem brinuli da "život" održi barem oko 37 stupnjeva. Sve je dodatno "obogatio" spontano plazovitost, koju je popodnevno sunce još dodatno potaknulo.
Baš kad smo locirali prvog nesretnika "grapari" nas je prožela jeza u obliku vike PLAAAAZ!!!. U grapi se kvalitetno umaknuti ne možeš, pa se u nekoliko sekundi svat našao kako je znao i umio te nadao da će sve brzo proći. Na sreću svi smo se zadržali na svojim mjestima i nastavili kopanje. To je bio za nas i znak da je stvar postala previše opasna i da moramo akciju prekinuti. Na kraju dana i mi smo muškarci, sinovi, kćeri, očevi i majke.
Nesretnika smo brzo pripremili za prijevoz helikopterom, zadnjeg od nas pa su u dolinu prevezli već u mraku.
Danas smo sa spašavanjem nastavili vrlo rano. Helikopter nas je prebacio na dno grape. S obzirom na viđeno dan ranije zaključili smo da je tamo najveća vjerojatnost da se nalaze preostali nestali. Naše slutnje pokazale se točnima. Uskoro po dolasku naš pasji član pronašao je prvog, malo kasnije pa smo sondiranjem pronašli i drugog. Nažalost ni jednom više nije se moglo pomoći.
Misli o svemu tome još skupljamo, prizori i osjećaji još su vrlo živi i još neko vrijeme ćemo ih prežvakavati. Zahvaliti se moramo kolegama iz Gorska reševalna služba Radovljica, Gorska reševalna služba Jesenice, i vođama spasilačkih pasa koji su nam u ovom zahtjevnom spašavanju došli u pomoć. Obiteljima pokojnika upućujemo iskreno saućuće. Na kraju pa ne možemo bez savjeta koji smo vam dijelili već (pre)mnogo puta: razmislite kada, zašto i kako se upućujete u planine, ne zbog nas nego zbog onih koji vas čekaju kod kuće. Sretno!