| turbo15. 08. 2011 09:07:56 |
U nedjelju, dan prije nego što je nebo Mariju trebalo uzeti, krenuli smo drugamo nego što smo prvotno planirali. Za "zaključnu" dopustničku turu odabrali smo udoban "pristup" tj. žičnicu, očekivanu gneču pa smo uzeli u "kupovinu". Do Gilbertija smo stigli mimoišli, do sedla Bela Peč se ravno dobro zagrijali, odande do Marušičeva bivaka nije bilo daleko. Odmor malo duži, Rezije ionako ne vidiš svaki dan, zatim opremu iz ranca na tijelo, glavu pod kacigu i zložno, i složno gore do prvih jeklenica. Kad smo se baš dobro uvukli u "feratanje" i počeli uživati u penjanju, odjednom kraj. Ali bili smo već gore, tj. na vrhu Vrh Krnice. Čudesno, kratko i slatko. Do tu gneče ništa, odnosno ni g od gneče. Greben do Visokog Kanina samo jedno čudovito visokogorsko šetanje, na vrhu Kanina kao u trgovini za vrijeme rasprodaje. No, pronašao sam onih nekoliko pednju stijene za stražnjicu. Malo odmora i razmišljanje o silasku. Julija otpala, unatoč cepinima koje smo imali sa sobom. Tvrd crni snijeg, zapravo led, preko 30 stupnjeva strm i najmanje 100m dug, dubok, siguran silazak bez dereza nije dopuštao. Ali smo išli lijepo u redu, nekoliko desetaka iza nas i pred nama, skoro do gornje stanice žičnice na našoj strani, odande skijaškim poljem preko Prevale natrag na Laško sve do Gilbertija. Osveženje, odmor i natrag u dolinu. Čudovita tura, nema dvojbe, samo mjesec i dan nekako nisu bili naj (gneča). Al što, za četiri mjeseca već ćemo smučati. Prljava šteta da hoćemo 
|
|