marko55 - Zadnje poruke

Prije mnogo godina počeo sam SPP u Mariboru i ove godine došao do Matavuna. Za sljedeću godinu planiram put od Matavuna do Ankarana. Zna li netko za smještaj u području Markovščine i Ospa. Na internetu ne nalazim ništa. Hvala.

Niti ne znam katere godine smo se odlučili za naš prvi veći izlet u hribe. Mislim da je bilo nekoliko godina prije 1972, kad smo otišli na Triglav, jer tada smo već imali fotoaparat. U tim vremenima smo išli u hribe potpuno nepripređeni. Nismo imali kondicije, zemljevida ni fotoaparata i vremenska prognoza nije bila dobra.
Vrlo rano ujutro krenuli smo četvorica iz Tolmina. Nakon sat ili dva počelo je kišiti i povukli smo se u senik uz put. Kad je kiša stala, nastavili smo gore. Put vodi istočnim padinama Vodila i Mrzlog vrha s pogledima u korite Tolminke i prema selu Čadrg. Kad smo došli na greben, otvorio se nam pogled prema zapadu, ispod nas dolina Soče i dalje potpuno tamno nebo nad Italijom. Hodali smo grebenom i kad smo vidjeli kako se nam oluja brzo približava, trčali smo koliko smo mogli i stigli na planinu Sleme tik prije pljuske. Kišilo je kao da se cijelo nebo ispraznilo. Pljusak je trajao dosta vremena i onda se naglo prestao, jer se oluja povukla dalje prema istoku preko Jugoslavije. Opet smo krenuli i stigli na Krn kasno popodne.
Bilo je puno ljudi tog dana na Krnu. Jutarnja oluja je potpuno očistila atmosferu i dala nam razglede života. S Krna su najljepši razgledi prema zapadu, vidjeli smo sve od Jadrana do Apeninskih brežuljaka, preko doline Po do Alpa na zapadu Italije pa Švicarske, Austrije i Slovenske Alpe. Neki planinar je imenovao vrhove i spomenuo i Mont Blanc. Ako je moguće vidjeti Mont Blanc s Krna, onda smo ga stvarno vidjeli. Čak i upraviteljica skloništa bila je u šoku, jer ni ona nije za cijeli život vidjela ništa slično. Ne sjećam se da je itko slikao, jer tada ljudi nisu imali ili nosili fotoaparate u hribe. Onda je pala noć i pred nama su se upalile svjetla. Čudio sam se koliko su velike bile Benetke više od sto kilometara daleko. Atmosfera na Krnu bila je jedinstvena, jer smo svi znali da smo doživjeli nešto nevjerojatno.
Moje glavno sjećanje s izleta na Triglav nije ni o usponu nego kako smo bili potreseni nesrećom na vrhu tjedan dana kasnije. Moj drugi uspon na Triglav bio je 36 godina kasnije. Sjećanje sestara na izlet na Krn je samo trčanje pred olujom. Ja sam sada posljednji sa sjećanjima na nevjerojatne razglede s Krna gdje ću se ovaj mjesec prvi put vratiti. Tko god je tog dana bio bilo gdje u brdima srednje Europe, doživio je nezaboravne razglede. Zanima me, ima li tko tko se sjeća tog dana prije četrdeset godina.

U kolovozu planiram ići iz Vrata do bivaka pa sljedeći dan na Škrlaticu pa kući na Kriške pode. Ima li vode na putu i gdje? Voda najteža za nositi. Hvala.

1. Krn (razgled! opisan u drugoj temi)
2. Kočna (na transverzali sam stao pred Škuto i kad sam je nakon više godina pokušaja konačno preplezao, nisam nikad tako skaakao od veselja i ponosa kao na vrhu Kočne)
3. Triglav (s Aljaževim tornjem, bez tornja Triglav ne bi nikad postao Triglav)

Ima li tko ideju kakva je sad staza od Kriških poda prema Vršiču? Čini mi se da staza s druge strane Sedla Planja uvijek ima snijeg do ljeta. Hvala

1. dan od Vršiča do skloništa pod Špičkom. Ako je to premalo, pa na Slemenovu špicu za doručak.
2. dan na Jalovec
3. dan od skloništa u Trenti s posjetima izvora Soče, Arboretuma i muzeja.
Dva puta prespavajte u skloništu pod Špičkom ali ne dopuštaju na krevet prije večeri. To sam napravio prošle godine kad je drugdje još uvijek snijeg, ta staza je bila suha jer je na sunčanoj strani.
Rano ujutro i kasno popodne idu autobusovi iz Ljubljane preko Vršiča na Primorsku. Isto s Primorske preko Vršiča u Ljubljanu. Autobusni rasporedi su vrlo prikladni za pohod u hribe ili natrag kući ili do parkiranog auta. Sretno na putu i ne bojte se jakog kišnog vremena, samo očisti zrak i vidik će biti toliko bolji.

Napoved za utorak u kolovozu bila je loše vrijeme i kiša cijeli dan pa onda bolje vrijeme od srijede nadalje. Unatoč tome odlučio sam ići na stazu u utorak s Vrsica do skloništa pod Špičkom. Napoved se nije ostvarila i cijeli dan bilo je lijepo vrijeme. Kad sam stigao do skloništa, bilo je tamo nekoliko ljudi koji su svi nestali pred večer. Zrak je bio vrlo čist i s klupe pred koćom jedan od najboljih pogleda u Slovenskim Alpama od Jalovca preko Prisojnika i Razorja do Triglava pa onda Prehodalci i planine nad obje strane Soče. Samo ja i dvije skrbnice smo se divile tom pogledu. Iznenađen i ponosan bio sam i na sebe jer sam vidio koliko sam prošle godine prohodao po planinama. Napoved za sljedeći dan bila je lijepo vrijeme i puno ljudi bilo je u skloništu i na Jalovcu u srijedu, ali čudovit pogled s prethodnog popodneva nestao je.
Prije više od deset godina započeo sam transverzalnu stazu u Mariboru i svake godine idem na stazu na nekoliko dana. Ne biram samo zige nego idem cijelom stazom od koće do koće. Na stazi sam sreo puno ljudi i čini se da najbolji ljudi idu u prirodu (u Sloveniji kao i bilo gdje drugdje). Jedan problem na stazi su loše markacije: nema markacija na raskrižjima, zastarjele markacije koje se više ne vide, vrlo malo markacija s brojem 1 što znači transverzalu. Na sreću područje Triglava je vrlo dobro označeno, od Mojstrane do Vrsica. Na nesreću, Jalovec je već predaleko od Triglava. Markacije su već zastarjele i teško ih je vidjeti. Ali vidio sam četiri ili pet besmislenih tekstova na stijenama (triglavski ima slike dva od njih). Crvena boja bila je dostupna, samo umjesto obnavljanja markacija potrošena je za zagađenje Slovenskih Alpa.
Sljedeće godine opet u planine. Sretno svima na stazi.

Napovijed za ponedjeljak u kolovozu bila je padaline kasnije popodne, tako sam krenuo iz Poštarskog doma oko sedam. Jer je netko na ovoj strani spomenuo da nije vidio razvojak na Slovenski put, bio sam još pažljiviji i ipak promašio. Tamo izlaziš iz šume i ja sam obožavao Bavski Grintavec i slikao. Srećom sam se dosta okretao pa ugledao crvene oznake na stijeni i vratio do raskrižja.
Prvi dio uspona bio jasan, onda ušao u oblak koji se gušio s visinom. Srećom Slovenski put dobro označen, nema problema sa smjerom. Na kraju magla tako gusta da sam dosegnuo vrh samo 5m ispod kad tražio markaciju i vidio kutiju za vpise. Već poslije 11 i bio sam prvi na Prisojniku tog dana (ja prvi? Još mi se nije dogodilo.) Nisam sreo nikoga gore dolje.
Ovdje piše da Slovenski put s Vršiča traje 4 sata, dobra procjena jer sam trebao samo 15 min više. Netko objavio sliku kazaljke gdje piše 30 min s Vršiča do križanja pa 2 sata, ukupno 2.5 sata. To vjerojatno za brze i u planinama ih ima dosta. Da je kazaljka imala prosječno vrijeme, budale se ne bi odlučile.
Na cijelom putu nikoga, samo na kraju grupa sedmorice (4 odrasla 3 djece). Iz daljine čudio kako počinju tako kasno, već poslije 1 popodne. Onda Čehi, samo 2 odrasla pristojno obučena, ostali u copatama, jedna gospa za plažu. Okretao sam se pogledat, stali u magli, oblak vjerojatno prehladan za sunčanje. Nesreća nesreća ali budalama naplatiti skupo. Cijela Češka zna da Slovenija ima besplatnu službu i koriste.
Unatoč napovijedi za popodnevne padaline lijep dan, popodne još ljepši. Vrh Prisojnika u oblaku cijeli dan.

Na stranici "seznam planina" opisane su četiri staze na Prisojnik i najlakša bi trebala biti Slovenska staza.

Zna li netko kako je sad stanje na Slovenskoj stazi? Cepin je bio obavezan prije tri tjedna. Što sad? Hvala

matic4, od 5 sati do vrha, koliko mislite je do planine Zapotok i koliko dalje do vrha? Ako budem išao, prespavat ću na planini pa onda lakšom stazom na vrh, nadam se da je ta staza dobro označena. Hvala.

Za dva tjedna planiram ići po SPP od Krnskog jezera na Krn pa dalje prema planini Razor. Vi kažete i na slikama je puno snijega na sjevernoj strani Krna. Malo snijega je ok ako nije u strminama. Da li mislite da je moguće ići po tom snijegu bez zimske opreme? Hvala na odgovoru.

Zdravo
Bavski Grintavec je jako visok i ja sam sporiji. Ima li tko što zna, može li se na kojoj planini prespavati? Izgleda da direktna staza nema više snijega. Hvala