Još jedna prošlogodišnja priča: Bila je najavljena lijepa vremena i uvjeti solidni, meteo je imao u izvještaju 2. stupanj. U skupini smo se dogovorili da krenemo na Ledinski vrh, samo na njega bismo se popeli iz Jezerskog. Te krajeve sam poznavao, jer sam tamo ljeti hodao i činilo mi se preopasno gurati gore uz snijeg. Dvoje se odluči za vikend iz Jezerskog, troje nas se odlučilo ići iz Logarske doline, jer je Ledinski vrh iz te strane mnogo lakši. Došao je dan i troje smo se sreli u Logarskoj dolini, automobilom se nije dalo do kraja, pa smo pola sata pješačili do kraja gdje ljeti dolaziš vozilom. Put je bio zgaznjen do Okrešlja, dalje sve manje, do račestja za Turski žleb i Ledinski vrh prema Ledinskom vrhu nije bilo zgaznjeno osim spure od skijaša, malo smo još gazili, uronio se preko pasa. Rekao sam, što ako se radije odlučimo za Turski žleb i Rinke tj. Tursku goru, ispred nas su u Turskom žlebu već hodali i bila je gaz, snijega je bilo dosta. Kočeve smo brzo nataknuli, jer je dolje bilo klizavo, ja idem dosta ispred dva druga, gdje se zaustavim kod klanca, tu mi društvo pravi markacist s njim razgovaram par riječi i kaže da je tu prilično opasno i da i dolje lete. Kad dođu i onaj drugi malo se odmorimo i krenemo na žleb, prema vrhu strmi se povećava, malo napuhanog snijega koji bi se mogao osloboditi. Uvjeti su bili ocijenjeni 2. stupanj. Izlazimo iz žleba, snijega baš nema ili je prepravljen, sunčana lega, lijepo vrijeme proteklih dana. Ja idem još malo dalje u smjeru Skute-Rinke, zatim vidim lijep strm obronak prema Mali Rinki i tu napadam strminu. Ostali su me gledali, ja ništa, samo uživao. Za mnom dođu i druga dva. Jedan se odluči da će pričekati malo ispod Male Rinke. Više čujem helikopter, netko se spašava ispod Brane, spasavanje nije dugo trajalo, nesretnika su doveli na Kamniško sedlo. Ja i jedan nastavljamo prema Koroškoj Rinki, snijeg se ne prodire, slijede nas još troje Hrvata, tamo sam teren poznavao, jer sam prije toga već 2x hodao. Mi dvojica idemo još na Štajersku Rinku, zatim na Korošku Rinku, s vrha gledam Kranjsku Rinku, na koju pak nema lakog pristupa, jer je bila samo jedna staza i predugo bi čekao drug ispod Male Rinke. Odlučujemo se za silazak, istovremeno i Hrvati. Bio je stvarno lijep dan, gotovo bez vjetra ali što kad se zatim dogodila nesreća. Ispod Male Rinke bila je poledela podloga, tvrda i kad smo se spuštali drugu je kliznulo, kad sam čuo krike...pogledam i njega već nije bilo. Bio sam prilično preplašen, što se događa, jer nisam vidio kako je s njim, brzo i vrlo oprezno silazim do njega, pitam ga, jesi li dobro, ozlijeđen, boli li te gdje. Kaže da je sve ok za par minuta ga ponovno pitam, je li stvarno sve ok. Stvarno mi je žao da se to dogodilo, jer je pao preko stijena. Ispred nas je bio još silazak preko Turskog žleba, prije toga sam sam vježbao neke tehnike zaustavljanja sa cepinom, da bi u slučaju pada u žlebu odmah reagirao. U žlebu smo išli cijelo vrijeme unatrag i sretno/sigurno stigli do Okrešlja, samo još silazak do automobila. Osim tog pada ispod Male Rinke tura je bila sasvim ok.
Još jedna priča. Prošle godine odlučujemo ići na Stenar, u Vratima nas se sakupilo oko 15 gornika, donji dio puta bio je skoro suh, više pa sve više snijega ali se nije prodirelo, kočeve je trebalo nataknuti. Preko Stenarskih Vrataca, gdje nas je dočekao malo leda, pad tamo ne bi baš bio ugodan i bez ozljeda ne bi prošlo. I tu smjer puta sam poznavao, pa sam bio cijelo vrijeme naprijed i malo preticao ostavljajući ostale pozadi, jer ravn-o u tome da hodamo slobodnije nego planinska društva gdje su pravila jasna. Ali moja prednost pretpostavljam nikoga nije smetala. Do vrha je išlo tečno i bez posebnosti, natrag pa je silazak preko tih Stenarskih vrataca bio prilično uzbudljiv. Prvi sam silazio ja, zatim najveća glupost s kočevima unatrag sam se spustio prilično daleko dolje, ali je bio prah. Prema izvješćima drugih, za vrijeme silaska netko je pao natrag, napravio salto ali se uhvatio, inače bi još tko zajeb'o.