Tamar - Kotovo sedlo - Jalovec - stena Goličice - Šite - Travnik - Kol - Vršič - Grlo - Tamar
25.7.2024
Rano ujutro zapeljao sam se do Planice, na benzici uzeo još jednu kavu i dva rogljička. Parkiram, staza pod noge Lukito! Kroz Tamar još svježe, pa brzo po blažim kamenju do razvoda prema Kotovom sedlu, serpentinama gore mimo bivaka do sedla, lijevo prema ulazu u plezalački dio i kacigu na glavu. Pozdravi me jedna srna, malo se okrijepim i dalje prema vrhu. Malo mi je žao što nisam uzeo rukavice jer je bilo hladno u ruke. Po lijepo osiguranoj stazi brzo na vrh.... i zamračilo se. Nekoliko minuta na vjetru, pa sunce proviri kroz oblake. 2-3 slike, upišem se u knjigu (na vrhu su dvije knjige - jedna puna i jedna nova).
Sišao sam grebenom i na razvodu sreo neke planinare, razmijenimo riječi, dojmove, stanje staze, pa mimo ledenjaka nastavim prema steni Goličice. Priznajem, prilično zlo je silaziti po čepovima, više volim ograde. Penjanje sigurno lakše. Nakon silaska se malo orijentiram, pa kroz "Obeliksovu" zemlju do većih balvana, malo promašim, vratim se i lomče mi brzo pokažu da sam na pravom bespuću prema Šitama. "Staza" drži lijevu stranu, pa treba pravi trenutak skrenuti prema vrhu. Ovdje će vjerojatno svatko odabrati svoju stazu, ali općenito nema većih problema ako ne upadneš u neki izraženi skalni skok.
Na vrhu odlični pogledi, postavio sam jednog (amaterskog) lomca (čitaj: naslagao neke kamene), pa krenuo dalje, po diagonali. Nema staze... ali sam pronašao nekako najsigurniju variantu. Većinom kamenje (gležnjevi se danas ne druže sa mnom), paziti jer ima i skokova. Prelaze se nađu. Pa oko zavoja opet kroz balvane i napredujem prema Travniku. Tu slijedim srnju stazu, logičnim prijelazima.... i koristim sva znanja i iskustva da ne promašim. Ponekad dobro stati i razmisliti kako bi bilo vratiti se istim putem.
Prvo sam stigao Vrh Travnika (2251m), pa sišao prema zapadu gdje sam opazio jedan jako lijep i veliki lomac koji mi je stvarno pomogao. Mimo lomca pojavi se nekako uhojena staza, i polako napredujem prema vrhu Travnika. Pogledam prema Mojstrovkama, provjerim zalihe... teško će. Rekao sam bolje ići na Kol i sići južnom stranom po markiranoj. No, prije treba sići par sto metara. I silazak je prilično naporan/napet. Bespotje.
Niže uhvatim lovačku stazu i psujem sat do markirane i dobro sat do Vršiča. Tu sam stao, nešto pojeo, puno popio, pa kroz Grlo sišao u Tamar, gdje sam prvo otišao do kuće u Tamaru po malo tekućine, pa uz zalazak sunca do Planice i polako kući. 6l tekućine, 3300vm. Nije zadnji put, jednom ću prikjučiti i Mojstrovke, vjerojatno mnogo ljepše nego po toj #*&&*&^( lovačkoj stazi.
Sve staze su suhe odnosno bez posebnosti. Parkirnica 3.5EUR.
Lp,
Lukito