Ponedjeljak, 18. maja. Iz Planine Blato preko Krstenice na Hribarice i dalje na Kanjavec, povratak preko Lazoviškog prelaza i Planine v Lazu natrag na Blato. Aladinova napovijed oblačnosti zaželjela je vedri dan, ja lutanje po Triglavskim podnožjima. Iz Blata sam otišao po grapi Bušnica, koja se tik ispod vrha završava skokom. Prošli put sam ga zaobšao po strmoj šumi lijevo, jučer sam probao po strmim travama s rijetkim drvećem desno. U grapi je sve bilo jako vlažno od početka, trave pri izlazu nisu bile iznimka i klizale su. Čini mi se da je lijevi izlaz malo lakši.
Promočen od rose me je na Krstenici dočekalo prešerno sunce. Na planini Jezerce je pipa zatvorena, vodu se može natočiti oko 50 metara na koritu. Nastavio sam po drugoj dolinici doline Za Debelim vrhom (gledano s istoka), koja dovodi ravno na prelaz Hribarice. Strnjen snijeg počinje na početku dolinice, malo više strmija pobočja gdje je snijeg bio tamno siv i izgledao čvrsto. Iz opreza sam obuo dereze, uspon je zato bio znatno ugodniji. Ispod vrha Hribarica me obavila magla, orijentacija je postala prilično zahtjevna. Zajedno s Aladinom smo se obrisali pod nosom. Aladin zbog točnosti napovijedi, ja zbog šetnje po Triglavskim podnožjima. Čini mi se da je to već rano ujutro najavljivala i rosa u Bušnici.
Da ne izgubim dan, krenuo sam na Kanjavec. Ali ni tamo nije išlo baš tečno. Staza se na više mjesta sakrije pod snježnim nanosom, gdje opet izađe u stijene, trebalo je istražiti svaki put. To u magli nije baš najlakše. Na vrhu se kao čudom razvedrilo na nekoliko trenutaka. Triglav, umotan u meke vatičaste pahulje oblaka, bio je kao na dohvat ruke.
Natrag je išlo brže. Naravno sam disciplinirano išao svojim stopama, dok nisam - opet ispod Vrha Hribarica - izašao iz magle. Imao sam još malo vremena i volje, pa sam skočio i na sjevernog susjeda Debelog vrha (možda se zove Vrh Lašt, 2351m). Oblaci su se malo podigli, na nekoliko minuta pojavio se čak i Kanjavec. I na ostale vrhove oko lijep razgled, iako lišen plavog neba. Sve je još jako zasniježeno.
Nastavio sam po trećoj dolinici (s istoka). Na kraju potreban silazak oko 100m na označenu stazu prema Lazoviškom prelazu, što sa skijama nije problematično. Jučer ga je trebalo silaziti hodom po strmim travama i spustom po plitkom snijegu, pod kojim su bile brojne rupe. Krajne poči i slične rupe koje su u snijegu obično skrivene na pregibima strmine su po meni trenutno najveća opasnost.
Nakon što sam veći dio dana proveo na snijegu, ispod Lazoviškog prelaza me obradila prava proljeće. Na cijelom putu nisam sreo nikoga, ni tragova u snijegu nije bilo. Samo kolovoz od Sedmerih jezera do Planine Blato bio blatan i pun tragova traktora. Lubadar očito traži svoje.