| geppo2. 07. 2014 22:54:54 |
Križevnik II. 2.7.2014
Dok se neki još pitaju cepin, dereze ili male derezice, i je li ono snežište slučajno još tu i „zajebe“ planince…? Pišu si puno, mudruju i ljute 
Danas iz Robanovog kota vidjelo se još dosta snežišta, ali ima i skrivenih koja nisu vidna iz doline…
Mi se nismo brinuli, cepin/dereze jer situacija nam je već dobro poznata od prošli put. Uzeli smo konopce i svu opremu koja ide u taj divlji svijet koji smo opet istraživali. Prvi zadatak dovesti mladog jamara do provalije da vidi što je dolje…?
A na putu otkrivamo rupe, rupice i već izgleda kao gljivarstvo: „gledaj je, pa još jedna…“ Taj Križevnik je probušan kao sir….
Na putu istražujemo gdje smo prošli put „falili“, jer to penjanje nije izgledalo normalno za lovačku stazu. I riješili smo tu „petlju“. Malo previsoko smo „šli“, ali malo niže mnogo lakše, i ima stazice...
Jamar se spusti u provaliju (dub oko 30m) i provjerava je li netko već kopao dolje. Tragova (osim bananine olupke), koju je prethodno spustio nestašni sudionik našeg izleta nije našao. Dakle, prvi u provaliji!!! Mi u međuvremenu malo lutamo okolo, Janez naravno na vrh i umjesto lomčića napravio „lastovku“ na vrhu. Mene smrzne kad to gledam…
Onda istraživanje dalje. Prije smo primijetili jedva vidljivu stazicu (niže od provalije) prema istoku i moj prijedlog da idemo tom. Spustimo se do nje i lijepo njome. Pratljivost dobra i bez problema. Onda kao uvijek, dođeš do jaruge i nema traga kamo….?
Dio ekipe puzi po škrilju traži prolaze dok se ne zaustavi pred škriljevcom. Janez među stenama u jari traži prolaze. Jaruga još nije tako prokleto zahtjevna ali mokra i klizava jer teče voda. Ništa drugo nego dva razvoda spustiti s konopcem. Sledeći skalni skok nije težak i opet na „stazi“. Dolazi s zapada prema istoku. Kamo sad? Janez istražuje istok, ja zapad. Moja varijanta mi se sviđa više i brzo se vratim vidjeti gdje je Janez? Kad ga sretnem, oduševim ga za „moju“ varijantu i nakon pola sata do pristupne jaruge. Tu se zaustavimo i demokratski odlučimo (tu jarugu ionako znamo), da idemo i drugom smjerom. Uskoro u šumi teško prečiti - škriljevac, mokra zemlja, nagib uvijek konkretan. Kad dođemo do središnje jaruge koja budi strahopoštovanje shvatimo da je najbolje okrenuti nazad . Vratimo se do „naše“ pristupne jaruge i samo još dolje u dolinu...
Početak kod Robanih 6:31
Provalija 9:50
Povratak do Robanova 17:00
Ovo ostenje Križevnika je lijepo, usamljeno, divlje i istovremeno prava mišolovka. Prije nekoliko godina smijao sam se zapisanoj pustolovini trojice alpinista koji su jedva našli natrag u dolinu. Sad se ne smijem više onome napisano dolje….
Evo dijela opisa njihove priče…
lp
njihov opis:
Povratak usred stijen, što znači spustove konopcem ali ne po smjeru vijugavog uspona, nego ravno dolje kroz nepoznato. Za par sati opet kod žljeba oko 1480m gdje smo jutros došli gore. U nadi boljeg silaza pratimo lovačku stazicu koja prelazi tik ispod ostenja na istok. Spuštamo se, penjemo malo, pa opet spuštamo, u stvari još uvijek jako visoko. Budući da je večer, moramo što prije naći prolaz u dolinu. Problem su visoki slapovi ispod nas u koje bi bilo glupo se spustiti. Osim što ćeš se stvarno promočiti, na uljuženoj stini nema oslonca, klinove skoro nemaš kamo zabiti. Počinjemo spustove među grmljem koji postaju sve tehnički kompliciraniji. Većinom sa začinjenim prečnicama - izbjegavamo previse i bježimo bočno od gladkih korita vode koliko god moguće.. Nakon četiri sata borbe u donjem dijelu stijen, ukupno 20 razvoda spustova, potrošenih skoro svih klinova (čak i skrivenih rezervi!), potrošenih svih pomoćnih konopaca, sa napola probijenim glavnim konopcem slijetamo nekoliko minuta nakon ponoći sretno u plitko korito Robanovog kota.
Dvadeset jedan sat od kuće, signal na GSM-u naraste toliko da javimo rodbini i prijateljima da je sve OK. Stisci ruku i unatoč umoru zadovoljni pogledi. Nisu bile potrebne riječi, svatko je točno znao što osjeća soplezalac. Bilo je za dlaku, ostalo nam je "materijala" samo za jedan razvod spusta. Vidno "obradeni" u mrklom mraku tapkamo prema autu, ali vrlo zadovoljni što smo danas magisterij u ozbiljnom terenu riješili suvereno i sigurno, na najbolji mogući način. Bogatiji za konkretna iskustva koja ne može dati nijedna druga škola, u skloništu tame budućeg jutra odpeljemo se kući.
Možda na kraju zanimljivost. Pod težim dijelom stijen dolazila nas je dva puta pogledat kozica i dan star mladić. Zato smo naš smjer nazvali "Smjer mladih gamsova".
Ponavljanja adrenalinskog silaza bolje odvraćamo, jer zahtijeva puno više od same znanja i opreme ...
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20
| (+8) |  | |
|
|