|
| puma3. 10. 2011 22:43:42 |
Dakle, pretražila sam sve teme u općim razgovorima i nisam pronašla nijednu koja govori o ovoj neugodnosti 
Ovaj moj problem (pa vjerojatno i kod nekoga) je hudo nadležan i tražim savjet kako ga riješiti, ali ga barem ublažiti. Vrlo rado idem u planine, ali nažalost uvijek tražim staze koje su lake, neizložene... rado bih se uputila i na neku težu stazu, popela na vrh koji mi je trenutno nedostižan
Pala je ideja da se upišem na neki tečaj npr. sportskog penjanja, da se naviknem na visine, osiguranja...
Res trebam neku ideju, savjet, možda je netko od vas već premostio to.
|
|
|
|
| Zebdi3. 10. 2011 22:57:16 |
Oj,
sportsko penjanje vjerojatno nije pravo rješenje; inače je super sport, ali tu se uglavnom penju smjerovi visoki tamo do 30, max. 40m, što je naravno znatno manje od onoga što možeš doživjeti u planinama. Ovako na brzinu bi ti rekao, da pokušaš s postupnim stopnjevanjem težavnosti. Što više kilometraže imaš, lakše će ti biti. Koliko dugo ideš u brda?
|
|
|
|
| YoYo3. 10. 2011 23:13:43 |
Ja predlažem šok terapiju. Možda neki Base-Jump 
|
|
|
|
| puma3. 10. 2011 23:26:52 |
Aha, onda to nije neko rješenje. Po brdima sam po malo već od djetinjstva, nekad više nekad manje, ali uvijek po nižim gozdnijim predjelima, ove godine pa sam prilično česta posjetiteljica brda, bacila sam se i na visokogorje koje me potpuno očaralo i sad nema povratka, samo naprijed
|
|
|
|
| puma3. 10. 2011 23:30:39 |
@ YoYo: morali bi me baciti dolje, sama se ni usudila pogledati dolje
|
|
|
|
| YoYo3. 10. 2011 23:32:25 |
Prije sam se samo malo šalio.
Nisam baš neki terapeuta, ali možda prvo probaj Karavanke. Imaš visinu, sjeverna strana pa je gotovo svuda jako prepadna. Kad ti bude loše pogledaj prema Sloveniji
|
|
|
|
| puma3. 10. 2011 23:36:21 |
Bila sam na Begunjščici mimo Roblekovog doma pa na Stolu po Zabreški, to je prošlo bez problema, vrlo lijep e planine i još će me vidjeti ako mi uspije i po nekoj drugoj puti gore se popeti toliko bolje
|
|
|
|
| studencnik4. 10. 2011 07:40:48 |
Mišlim da je najbolje postepeno povećanje težavnosti... Uviđam da puno ljudi uopće ne pogleda razgled jer se boje i gledaju samo 1m ispred sebe, kad dođu malo više pogađa ih panika zbog izloženosti. Moj savjet bi bio da već od POČETKA puta napraviš više pauza i ogledaš se po okolici (ne samo u brdo), pri tome budi na stabilnom ili se eventualno i sjedni. Tako ćeš se polako navikavati na visinu.
|
|
|
|
| Zebdi4. 10. 2011 08:43:19 |
Evo ti još jedne instant terapije: ideš na Mangartsko sedlo i pogledaš preko na talijansku stranu. I ponavljaš toliko vremena koliko treba. Aja, možda ne bi bilo loše da odeš do ruba na sve četiri
Inače pa kao što sam napisao gore - postupno se hvataj težih i izloženijih putova - po mogućnosti u društvu nekog iskusnog, pa ti neće biti ništa 
|
|
|
|
| puma4. 10. 2011 09:40:51 |
@studencnik: već mi se dogodilo da sam došla do razgledne točke pa sam se tako uplašila da nisam mogla ni stajati, sjela sam iza jedne stijene i čučala tamo kao kokoš  tako da od razgleda nije bilo puno
@zebdi: da, Mangart je i velika želja, možda sljedeće godine po talijanskoj ruti, možda na sve četiri
Sljedeće godine krećem od lakših polako prema malo težim, do sad to nisam radila i držala sam se isključivo lakih putova (velika pomoć mi je upravo ova stran, svi opisi, fotke, mišljenja, stvarno super!!!), sezona za mene ide prema kraju pa se već veselim proljeću i novim vrhovima
Hvala na savjetima, ako ima još neki na plano s njim
|
|
|
|
| Zebdi4. 10. 2011 09:50:50 |
@puma, još kakav savjet? Dogovori se s kolegama penjačima, neka ti pripreme spust po konopcu s nekog mosta. Kad jednom visiš na penjačkom konopcu 50m iznad tla, svaka kuka, svaka žica na osiguranoj stazi će ti se činiti pravim luksuzom Može biti da ćeš prvi put biti malo meka, ali već kod petog, šestog spusta ćeš uživati 
|
|
|
|
| facko4. 10. 2011 10:18:03 |
@Zebdi:
... meka ... i malo GLASNA
|
|
|
|
| VanSims4. 10. 2011 12:28:23 |
No, ako govorimo postepeno navikavanje: bi li možda netko napravio ljestvicu eskalacije te izloženosti s primjerima malo zahtjevnijih staza za početnike.
Po meni, gdje sam ja išao ovako (od najmanje do najviše):
1. Westrova na Šmarno goro, Monte Amariana (po opisu na ovoj stranici)
2. Poldašnja špica preko Strehice ili Ravna, Säuleck po Buderuswegu (inace zločesta staza zbog stijena), Hudičev graben na Celjsku koču (izložena ali samo par metara visine)
3. Stol preko Celovačke koče i Belščice, Komarča, Svinjak (naredi na kraju ove faze, jer graniči s četvrtom)
4. Gradiška Tura lakšom varijantom, Aloisiasteig na Dobrač (jedan dio izložen)
5. Ankogel (po opisu na ovoj stranici)
Ture su najviše zahtjevne (NE jako-). Naravno ima još izloženijih staza ali za početnika dovoljno. Na Ankoglu imaš već poštivnu dubinu ispod sebe. Naravno tko ima poštenu vrtoglavicu na svakoj fazi će se vjerojatno zadržati malo duže od samo dvije tri ture ali neka još netko kaže.
|
|
|
|
| kekec3214. 10. 2011 12:45:50 |
Zdravo, kako se Kopiščarjeva staza na Prisojnik može usporediti po zračnosti s stazom na Triglav s Kredarice?
|
|
|
|
| Keko4. 10. 2011 13:16:49 |
Do samog prozora se meni staza nije činila posebno zračna, jer ide kroz prilično zatvoreni svijet s povremenim strmijim zidovima koji ne dosežu vrtoglave visine, ali su tehnički prilično zahtjevni, posebno zloglasni kamin koji odozdo izgleda masivno i zastrašujuće. Kad se popneš kroz prozor po glatkoj, gotovo okomitoj i dobro osiguranoj stijeni Kopiščarjeva staza se gotovo završava i priključuje grebenskoj stazi koja vodi prema vrhu. Sama grebenska staza bi se nekako mogla usporediti sa stazom na Triglav s Kredarice po zračnosti. Razlika je samo što su u grebenskom dijelu osiguranja rjeđa, ali svuda gdje su potrebna.
|
|
|
|
| neph4. 10. 2011 13:38:32 |
@puma
Sportsko penjanje sigurno pomaže premagivanju straha od visine, zato ti ga toplo priporučujem! I ne samo strah od visine, naučit ćeš se boljeg kretanja po stijeni, isto tako će ti narasti samopouzdanje. Kad jednom savladaš osnove kretanja po stijeni, naše osigurane staze ne bi smjele biti veći problem, pogotovo ne s autoosiguranjem.
|
|
|
|
| puma4. 10. 2011 17:41:28 |
@facko: joj, kako te razumijem, ja već iz 3.kata ne smijem pogledati dolje, samo kroz zatvoreni prozor, osjećam da ću se prebaciti preko
@zebdi: hmmm, samo s zatvorenim očima bi to prošlo, inače me po moje kapi pa čulo bi me na drugoj strani Slovenije, hehe, inače originalna ideja
@VanSims: danas sam se "usudila" ići po toj strmoj na Nanos, bi li to prošlo za 1.stopu? Preživjela sam i baš je bila lijepa hvala za ljestvicu, printam je i proljeće krećem otprilike s tim, super što imaš takav okvir zahtjevnosti. Na Westrovu se možda odem još letos, jer živim blizu, pa uvijek idem iz Tacna gore. Super! Mislim da će te ture dobro doći i drugima!
@neph: Razmišljala sam da možda kad si privezan i znaš da ima osiguranje da ne padneš u dubinu ako npr. klizneš, onda je osjećaj sigurnosti veći. Sigurno mi fali i osjećaj za kretanje po stijeni, tako da i tu sam bosa. Uvijek me brine da ne dođem negdje odakle onda ne znam (usudim) ni naprijed ni natrag... Vrijedno probati dakle možda mi netko može preporučiti školu penjanja u LJ ili okolici?
HVALA svima za dobre ideje!
|
|
|
|
| Zebdi4. 10. 2011 17:47:49 |
O da, škole možemo preporučiti, nema frke. Ali jer ne znam politika portala o oglašavanju, možeš mi se javiti na ZS ili mail (primoz.zupancic@gmail.com), pa ćemo nešto reći na tu temu.
Lp,
P.
|
|
|
|
| Loni4. 10. 2011 19:11:24 |
Sama sam izgubila strah od visine baš sa sportskim penjanjem, posebno kad su me prvi put namjerno pustili visjeti u stenama blizu Trsta, inače samo 4 metra nad tlom, ali je bilo sasvim dovolj. I prvi izlet u Paklenicu je bio zakon, od tad nikad više problema sa strahom od visine. Prije toga sam imala još problema s centrom za ravnotežu, a oni su po 12 godina nestali sami od sebe. Dobro je, inače bi još danas hodala samo po ravnom. A ako ikad trebaš društvo za na Šmarno, samo reci.
|
|
|
Za objavu komentara morate se prijaviti:
Ukoliko još nemate korisničko ime, morate se prvo
registrirati.