|
| čara21. 03. 2019 10:50:41 |
Malo opet oživljavam temu...Već prošle godine bacila sam se na svoj strah. Za sada samo lake staze gdje nema ponora. Na određenim točkama zastanem, i po mogućnosti sjednem i gledam oko sebe, katkad i stojim i uhvatim se kakvog drveta ili stijene. Kad stvarno nema mogućnosti da padnem niz padinu, tada stojim i gledam i pokušavam obuzdati strah.
Strah od visine, pada s visine i vrtoglavice. Čak i kad stojim na čvrstom tlu u prizemlju poslovne zgrade i pogledam gore u treći kat, noge mi se počnu tresati i glava vrtiti.
Dobila sam savjet da stanem na jednu nogu na neki most preko rijeke i gledam suprotnim smjerom toka. Navodno tako uče šumare. Ali strah je kod mene prisutan od malih nogu. Iako sam se penjala po drveću, smrtni strah me obuzeo u avionu s 4 godine...Zanimljivo, toga se uopće ne sjećam.
|
|
|
|
| Medolin26. 05. 2020 15:39:25 |
Ne znam je li netko gleda ovo nakon toliko vremena od zadnje objave... ali komentiram čaru: to je baš gadno ako imaš problema kad gledaš gore. Ali barem imaš čvrsto tlo pod nogama  . Moje zadnje "pustolovine" bilo je hodanje pješice na neboder u Lj. Prošlo je već dugo vremena. Osjećao sam se jako neprijatno i stalno išao po vanjskoj strani stuba, tik uz zid. Ne znam kakva je ograda sada, ali tada je bio jako jako nizak. Dakle, neko "penjanje" po grebenima u visokogorju je prošlost. Ali divim se nekim planinarkama i planinarima koji hodaju sasvim po rubu prepadnih zidova bez brige, kao kod kuće po rubu pločnika recimo. Možda bi više vježbe pomoglo?
|
|
|
|
| samoa29. 05. 2020 21:36:00 |
Čara,šumari imaju kod liječnika pregled za visinu, gdje se utvrdi ima li netko problema s visinom.
Moj je "golcar", pa još nije čuo da tako uče šumare.
| (+1) |  | |
|
|
|
|
| FrK10. 08. 2020 14:57:46 |
Pozdravljeni
Također se borim sličnim problemima. S vrtoglavicom, strahom od visine, strahom od otvorenog prostora - kako god to već zovu.
Osobno mi je u planinama najvažnije vratiti se na polazište. Bilo da "osvojim" vrh ili ne. Aja, "niže" brežuljke već imam iza sebe.
Ali nekako mi uspijeva. Počelo je s Komarčom. Kolega je opisao stazu kao jednostavnu. Za njega. Ja sam na putu mislio da ću barem umrijeti. Tako da šetnja Dolinom Triglavskih jezera postala noćna mora, jer je trebalo (zbog vremenskog pritiska) natrag ponovno preko Komarče.
Budući da bolja polovica ovih problema nema i ne poznaje ih, imamo sad sljedeći recept. Na ovim stranicama tražimo vrh ili stazu koju bih htio prijeći i ozbiljno kod kuće dobro proučim cijelu stazu s kartom. Ako vidim pikice, pogledam na ovoj strani što me čeka na tom dijelu staze.
Kasnije u planinama idem naprijed sam i bukvalno se "aklimatiziram". I nakon nekog vremena dobijem osjećaj mogu li nastaviti stazu (i povratak na polazište). Tada dam "signal" boljoj polovici da mi se pridruži. I onda polako, ali sigurno naprijed.
A ako sam prepočasan za ostale, povlačimo se. Važno je da se sam osjećam sigurno. I na taj način smo uspjeli prijeći stazu od Koče na Prehodavcih preko Tičarice i Zelnarice te Komarče. I uz to sam još jako uživao sat vremena i gledao u Dolinu Triglavskih jezera.
Moram priznati da ovaj strah zahtijeva stvarno puno unutarnje borbe. Ali sljedeći put ću svakako probati s iskusnim gorskim vodičem. Možda se tako riješim barem dijela tog straha.
Sretno.
| (+2) | | |
|
|
|
|
| starejša10. 08. 2020 18:31:37 |
@Frk, @nanook
i ostali
ja sam se riješila svog straha kucanjem. Izgleda totalno glupo, ali ako se možete uvjeriti da barem probate, radit će - nije potrebno vjerovati. Postupak funkcionira i to je meni glavno. Besplatan je, svatko može sam. Ponekad je rezultat brz, ponekad ne - ali glavno da je. Kao popravi električni tok po tijelu, nekakva akupunktura, samo bez igala. I zdrava pamet ostaje, da netko ne misli drugačije. I mišićna vlakna također, nažalost  .
| (+1) | | |
|
|
|
|
| mofoslo25. 09. 2020 14:08:29 |
@starejsa
EFT tehnika dakle.
Ja sam malo probao sam u tom smjeru i odustao jer nije bilo napretka. Možeš li reći više, koliko si se time bavila? Hodila si na neka okupljanja ili samo individualno? Namreć meni ovo nije pomoglo ni 1 mm. Koliko je ozbiljan bio tvoj strah? Ja namreć imam problema već s 20 m tornjevima.... počinje negdje kod 8-12 m.. Hvala.
|
|
|
|
| lepenatka25. 09. 2020 15:35:58 |
Mišlim da nema nekog općeg recepta za te probleme.
Ja sam svog prijatelja uvodila na "zračnije" staze vrlo postupno i polako i problema davno nema više.
Bio je prilično težak slučaj.
Ali važno je da zna da ima sa sobom nekoga s iskustvom i tako se osjeća sigurnije.
U zadnjih 13 godina prošli smo većinu naših i još nekih drugih vrhova. Više puta.
Poštovanje prema planinama imamo oboje još uvijek.
| (+2) | | |
|
|
|
|
| Loni26. 09. 2020 09:10:13 |
Kod mene je djelovalo to da sam se upisala na tečaj sportskog penjanja. Toga proljeća prošao mi je sav strah. Imala sam još taj problem da sam nakon teške bolesti u djetinjstvu ostala bez funkcionalnog centra za ravnotežu, taj je počeo raditi nakon završetka studija, u međuvremenu godine i godine vježbi.
| (+1) | | |
|
|
|
|
| andrej.bg27. 09. 2020 18:58:52 |
Meni se čini da i s godinama osjećaj neprijatnosti postaje moćniji. Prije oko dvadeset godina stajao sam bez oklijevanja na ogradu balkona devetog kata i bojao strop, danes pa jako oprezno, držeći se obje ruke, gledam preko nje.
| (+3) | | |
|
|
|
|
| nina427. 09. 2020 19:36:34 |
Potpisujem! Ove godine sam prošla kroz žrelo na Storžiču i po grebenskoj na Prisojnik - ni jedna od staza mi se još prije 3 godine nije činila izložena i opasna. Ove godine pa...
| (+3) | | |
|
|
|
|
| iUnknown28. 09. 2020 09:09:17 |
Meni se čini, da do tog „osjećaja neprijatnosti“ dolazi više zato što u međuvremenu ne „treniraš“ u određenim situacijama i onda jednostavno ispadneš.
Trenutno npr. gotovo svaki dan vježbam neki sport nepovezan s planinarstvom i jednostavno primjećujem da mi se situacija pogorša kad propustim dan. Jednostavno treba postići takav automatizam da mišići rade sami i ne da previše razmišljaš glavom.
Sjećam se da smo nekad, kad smo bili još osnovnoškolci, išli preko Komarče u običnim adidaskama za školu, kao da idemo na Šmarno goru. I zimi sam išao gore kad je bilo snijega na vrhu. Isto sam išao i preko Srebrnog sedla na Planjavu. Jednom sam otišao u takvoj magli da je vidljivost bila samo par metara.
Onda sam imao ozljedu koljena kad nekoliko godina nisam mogao u planine. Kad sam otišao ponovno prvi put sam preko Komarče, pa se nisam baš ugodno osjećao.
Zato sam se upisao na tečaj športskog penjanja i penjao sam se po stijenama i stanje mi se dosta popravilo. Po meni je to pravo liječenje jer možeš trenirati u kontroliranom okruženju.
| (+6) | | |
|
|
|
|
| zokipoki28. 09. 2020 09:15:49 |
Ne znam, ali meni se čini da je strah od visine kad pogledaš gore i zavrti ti se. Strah od dubine pa kad se zavrti kad gledaš dol. Sam mislim da je strah nužan za preživljavanje i da ga nije dobro previše izazivati. Lp
| (+4) | | |
|
|
|
|
| Trobec28. 09. 2020 21:59:38 |
Nekako u ovoj kategoriji...tašta je u mlađim godinama (djetinjstvo i do kraja faks) puno planinarila, sve moguće ZZ staze. Usred je „ispala“ i problem je postao skoro svaki greben koji je imao nešto provalije. Al je opet počela više hodit i postupno se strah smanjio dok nije prije 3 godine točno nakon 40 godina i 6 dana (negdje je iskopala dnevnik mladog planinca) ponovno stajala na Triglavu - bez značajnih problema.
| (+2) | | |
|
|
|
|
| lepenatka29. 09. 2020 07:00:47 |
To drži.
Važno je održavati takvu kondiciju.
I kod mene se je nekad dogodilo neko tresenje nogu , pa sam ga svjesno riješila.
| (+3) | | |
|
|
|
|
| mofoslo9. 11. 2020 11:05:02 |
Meni ne pomaže nijedna tehnika. Nijedno postupno navikavanje. Ipak želim doći nekud više, ali očito će Begunjščica, Boč, Donačka, Ratitovec, Raduha itd.. biti moj maksimum. Pokušavam 25 godina. Najzabavnije je npr.. uspijem do nekog tornja.. recimo Boč 20m ili Rudnica 40m (gdje se zaustavim na oko 20m)... i idem sljedeći put mislim idemo korak dalje pa se zaustavim na 12m čisto...  2019. probao s feratama,.. Hvadnik, Lisca, Boč,... i kraj.. opet ne ide dalje, već Boč je bio prilično težak, ili Lisca zadnji dio.
| (+1) | | |
|
|
|
|
| lepenatka9. 11. 2020 12:44:34 |
Mišlim da su većini koji imaju te probleme zoprniji tornjevi jer gledaš direktno na "dno".
Planine su ipak malo ljepše "provučene".
Vjerujem da je teško, posebno u tako lijepim danima kad je u visokogorju božanstveno.
Nažalost moja općina nema vrhova
| (+2) | | |
|
|
|
Za objavu komentara morate se prijaviti:
Ukoliko još nemate korisničko ime, morate se prvo
registrirati.