| ljubitelj gora10. 10. 2011 00:28:33 |
Odgovaram samo korisnici
@nanica
Ja sam počeo prije četiri godine, odjednom me zanimalo sredogorje, oni manji brežuljci do 1600 m n.m., išao sam što više automobilom, samo manje hodanja (tada sam imao preveliku težinu, kasnije smršavio), na hribi.net birao samo lake izlete gdje nigdje opasno, obišao sve lake staze od Debele peći pa do glavnih hribova Karavanki, KSA svake Nove godine više me zanimalo, hodio lake staze, onda sam se jednog dana dogovorio s bratom da idemo na Kepu iz Dovjega, ta staza teža nego iz Belc i uvrstio bih je među zahtjevne.
To je ta staza koju smo išli:
http://www.hribi.net/izlet/ravne_kepa_/11/97/2624
Sve lijepo i u redu, na početku pješačka staza, onda dođe do ogradnih kabela, skoba i klinova, tada totalna panika, strah maksimalan, tresao sam se, sav preplašen, jedva sam se spustio do dna tih zaštita, usput bratu govorim zašto me doveo ovamo, njegove ohrabrujuće riječi, neki mali savjet kako se kretati po zaštićenoj stazi, pa smo već bili izvan zaštićenog dijela, kasnije prečimo strminu, tamo opet strah ali oprezno dalje do vrha Kepe. Prošla godina-dvije, usput zahtjevne staze, onda me zamamilo više, otišao Triglav, preko Planike do vrha zahtjevna, na Kredaricu jako zahtjevna, to je bila prva još zahtjevnija, ispred mene pošli planinari pa sam išao za njima, strah me bilo ali brzo do Kredarice, onda samo spust do Krme, iste godine Prisank, lakše gore, grebensko strašno dolje i sljedeći put htio više to je djelomično prošle godine i ove, kad sam se latio stvarno ekstremnih zaštićenih staza (Triglav-Plemenice, Mrzla gora, Via Italina, Via della Vita itd), zadnje dvije izuzetno zahtjevne. Iz mojih rečenica vidiš da sam lijepo polako počeo kao što su mi drugi savjetovali, danas si se usuđujem reći da nema više zaštićene staze u Sloveniji koju ne bih mogao prijeći. Ako spomenem, najviše mi ostala u sjećanju Via della Vita na Vevnici i prečnik Ponca ali tu s grupom, još Via Italiana na Mangart je također slična. Strah od zaštićenih staza sam uglavnom pobijedio ali ne potpuno; treba znati da svaka zaštićena staza zahtijeva siguran korak, hvatanje i promišljenost, uglavnom nije za ˝žuriti˝, ako netko ima sve glavne uspone iza sebe nije pametno praviti se ˝heroja˝.
|
|