|
| puma4. 10. 2011 22:05:59 |
@Loni: lijepo čuti da je nekome uspjelo riješiti takve probleme, to ti daje poticaj, lako se možemo dogovoriti za na Šmarno
@MajaO: oboje bi rekla, moj um ne razlikuje, da li sam na polici pa gledam dol ili sam negdje na jednoj polički, na vrhu i gledam dol u ponor, meni se uvijek čini da me "vuče" dolje i da je najbolje sjesti jer inače ću pasti.
Još priča sa Storžiča. Popela sam se iz sela Povlje, (na vrhu je jedan tatina svom sinu rekao da je to turistička staza  , no meni se nije činila baš najturističkija, dosta je strma i duga) i nije bilo problema dok nisam došla na vrh i morala sam par metara prošetati do pečata, s jedne strane ponor, s druge još kakav metar stijene, tako da je trebalo ići uskom stazom i samo sam gledala pod noge, hoće li me poslušati i ići dalje ili mi se stvarno tako tresu kao u crtanom (jer osjećaj je bio baš takav) na vrhu izdržala par minuta, nisam ni pogledala nigdje, jer sam znala da me "čeka" ista pjesma natrag i htjela sam samo što prije proći... čisto grozno
|
|
|
|
| neph4. 10. 2011 22:13:26 |
Ja sam u ranim tinejdžerskim godinama prestao obilaziti planine s roditeljima baš zbog pretjeranog straha od visine. Na najizloženijim mjestima sam uvijek mislio samo loše stvari, zašto mi treba ovo itd. Ako jako želiš obilaziti planine tj. zahtjevnije staze, treba samo napraviti pomak u glavi. Ako se na stazi ne zabavljaš i muče te crne misli, nema smisla siliti glavom kroz zid. Smisao planinarenja je da uživamo. Naravno da ide uz to adrenalin, trenutno možda strah, ali npr. pri kretanju ne smije ometati. Kod sportskog penjanja si, kad jednom dobro shvatiš kako se to radi, skoro 100% siguran. Ali je istina da ljudi u osnovi nismo naklonjeni padanju kao takvom, zato nikad nećeš imati želju pasti. Ali s vremenom se gubi strah od pada. Problem je kad odmakneš u planine, u neprohođe, teške osigurane staze i po mogućnosti nisi osiguran, potpuno si ovisan o sebi i svojim sposobnostima. Tada si pada, kao npr. kod sportskog penjanja, nikako ne smiješ priuštiti. Sretno s obuzdavanjem straha, za par mjeseci javi kako ti je pošlo. Ne sumnjam da ćeš uspjeti.
|
|
|
|
| VanSims4. 10. 2011 22:44:28 |
@Facko, hvala na upozorenju, zaboravio sam još na silazne (naravno ako imaš muda možeš i istom, nekad pa moraš istom):
Westrova - silazak po Kovačevoj
Amariana - istom
Poldašnja špica - preko Zajzera(drugi auto ili bicikl)
Säuleck - istom
Celjska koča - lakšom u Zagrad, par km do polazišta
Stol - istom
Komarča - preko Komne
Svinjak - istom
Gradiška tura - više opcija npr. preko Plazu
Aloisiasteig - prema zapisu korisnice LidijaJesih kod Dobrača, preko parkirališta na kraju ceste, do Alpengartna i natrag do Almwirtschafta, može i u Čajno(drugi prijevoz do polazišta)
Ankogel - nažalost istom(nije tako strašno ako si već otiš'o gore njome)!
|
|
|
|
| main5. 10. 2011 09:50:39 |
Oči gospodina na prvoj slici to potvrđuju 
|
|
|
|
| alpin5. 10. 2011 10:12:09 |
Dodat ću još neku fotku da ne bode u oči.
|
|
|
|
| jax5. 10. 2011 13:48:38 |
Heh, vječna i zanimljiva tema ...
Zapravo sam se straha od visine nikad u potpunosti nije riješio, iako sam usput napravio dosta toga, uključujući Via Amalio i čak malo špilao alpinista (tu je bilo malo problema ...). Inače, barem što se mene tiče, dosta ovisi o situaciji. Ta bazna izloženost kad se staza otvori ravno dolje je (barem meni) zapravo zabavna. Puls malo poraste, situacija postane ozbiljna, ali dok je sve pod kontrolom, nema problema. Više problema sam imao na krusljivim, opterećenim i neosiguranim dijelovima kad nisam bio siguran hoće li korak izdržati. Ali ja uvijek tvrdim da nikad ne dam da me vlastiti strahovi nadvladaju i da se u ključnoj situaciji treba znati smiriti. I dosad mi je još uvijek uspjelo I još (ili bolje rečeno opet) hodam, čak po vrlo zahtjevnim stazama, i obično bez osiguranja.
Inače bi samo spomenuo Westru, koja je spomenuta gore. Ta bi vjerojatno bila vrlo prikladna u tu svrhu. Bio sam tamo gore mnogo puta, ali evo kažem da sam jednom gore otišao i s prijateljem koji se kasnije među ostalim prilično žalio na izloženost npr. Storžičevog grebena ili grebena s Zvoha na Koren. No u svakom slučaju, taj prijatelj nije imao prigovora na Westru (osim što je strm ...). Dakle to je vjerojatno dobar uvod. Usput, po mojim šmarnogorskim iskustvima s Šmarne u Vikrče ugodniji silazak je preko Zatrepa nego po Kovačevoj. Zahtjevnost u oba slučaja ista tj. nema je.
Dalje - je li tko pomislio na Polhograjsku Grmadu? Bio samo jednom, ali je imam u sjećanju kao fin mali grebenić, možda za pola stupnja otvoreniji od Westrove staze. Dakle možda, ako na Westru pođe, možeš probati i to (inače pogledaj fotke - posebno stazu preko Setnice). Silaziš u Mačkov graben i ako imaš volje, skoči još na Tošč (može).
Potom ima puno mogućnosti. Usput, i ranije spomenuti greben Zvoh-Koren nije nikakav strašilo, ali ne preporučujem da ideš sama gore, i ne još sasvim odmah (staza je, osim jednog mjesta, lijepa, ali malo dubine već ima). Bolje prije probaj neku od staza koje je vansims ranije preporučio.
|
|
|
|
| VanSims5. 10. 2011 14:36:34 |
Da, taj Zvoh-Koren spada negdje u četvrtu skupinu.
|
|
|
|
| Enka5. 10. 2011 15:53:15 |
He he, stvarno je zanimljivo kako smo različiti među sobom. Ja imam strahove slične kao što opisuje jax (na krusljivim, opterećenim i neosiguranim dijelovima kad nisam sigurna hoće li korak/oprimak izdržati + da je takvo mjesto zračno), dok o Westrovoj i Polhograjskoj Grmadi preko Setnice nikad nisam mislila kao o zračnim stazama. Jednostavno vjerojatno zato jer sam se unatoč dubini osjećala potpuno sigurno. Vjerojatno te planinarske staze svatko doživljava po svom.
|
|
|
|
| Kozorog5. 10. 2011 17:03:14 |
Moje mišljenje je, da je "malo straha" uvijek dobro, jer tada čovjek postane oprezniji i korak postane "čvršći"...
No, ja sam se straha od visine zapravo riješio davno... pa je seveda ostala opreznost još više usađena u podsvijest...
|
|
|
|
| Enka5. 10. 2011 23:28:26 |
Puma, za Westrovo i Polh. Grmadu stvarno nema prepreka da ih ne bi isprobala još ove godine. Samo odaberi dan koji nije odmah nakon kiše, jer su obje blatnjave kad su mokre. Takvih dana bit će ove jeseni, silno se nadam, još puno .
|
|
|
|
| Enka5. 10. 2011 23:43:30 |
Aja, sjetila sam se još dvije staze koje bi se ovdje mogle uklopiti. Bornova do Planine Prevala i Okrešelj od slapa Rinka. Nijedna teška, obje s prilično dubokim pogledima .
@ Van Sims, možeš li ih svrstati na ljestvicu?
|
|
|
|
| VanSims6. 10. 2011 08:54:18 |
Po Bornovoj još nisam išao, Okrešelj hmm, ne sjećam se da je tako strašno izložena. Vidiš to je ono kad izloženosti možda ni primjećuješ ako se ne bojiš visine. Ja bih je stavio negdje u drugu grupu, ali možda griješim.
Moram ići po onoj strmoj na Nanos jednom, sad kad ju je Puma spomenula pogledao sam malo opis i izgleda prilično super. Pa da vidim gdje je, ako se je tamo usudila.
|
|
|
|
| ejas12346. 10. 2011 10:37:14 |
Ljepo je čuti nešto o strahu pred izloženim stazama, i o strahu pred dubinom. S mužem namreč ne mogu na prekrasne ture, baš zbog tih strahova. Ne znam kako ga uvjeriti da mi se pridruži, da shvati da to uopće nije ništa posebno, samo mora vjerovati u sebe. Šteta je jer ne mogu dijeliti s njim prekrasne poglede, pa uglavnom idem sama (Kriški podi, Krn, Triglav,...).
|
|
|
|
| mufko6. 10. 2011 11:05:25 |
No ja sam još jedan sa strahom pred dubinom 
Pa da opišem i moje iskustva:
Meni Okrešelj ne pravi problema, ali odmah stajem kad sam već 2x probao na Kamniško sedlo s ove strane, došao do zavoja iznad kamenih stepenica... Najradije bih platio da me netko odvede gore (šala)
Hudičev graben na celjsko mi nije problem jer nije duboko dolje...
Također Peca i Raduha po plezalnoj su mi previše, okrenuo sam se čak ispod Male Mojstrovke s južne strane zbog tog klizavog šljunka u klancu.
Zanimiva tema, pa nadam se da nađemo još neku ideju kako se "ohrabriti"
|
|
|
|
| geppo6. 10. 2011 11:28:59 |
Uzmi samovarovalni komplet, pojas, kacigu, rukavice i idi u Labod (Lawamünd) i nekoliko puta popenjaj tu učnu ferratu. Pa ćeš vidjeti da je poslije drugačije..
Ako nemaš znanje o penjanju i korištenju tih navedenih pomagala onda zamoli nekoga iskusnijeg da pođe s tobom.
Ni nelagode nećeš osjetiti jer se ta ferrata koristi za učenje.
http://www.hribi.net/trenutnerazmere.asp?aut=1&gorovjeid=10005&id=2661
LP
|
|
|
|
| Enka6. 10. 2011 11:44:38 |
@mufko, što je iza tog zavoja iznad kamenih stepenica (staza Okrešelj - Kamniško sedlo) što te zaustavlja? Malo planiram ići na tu stazu i sama, pa me zanima.
|
|
|
Za objavu komentara morate se prijaviti:
Ukoliko još nemate korisničko ime, morate se prvo
registrirati.