Iako dugo ne objavljam naših potepanja, samo povremeno, čini mi se ovaj put da je lijepo obavijestiti druge još o jednoj ljepoti naše male državice.
Često smo prolazili pored prometnog natpisa Šturmov potok. Zanimljivo, često sam si rekla.
Jučer dođe ideja, idemo na Sv. Duh na Ostrom Vrhu. Da. Gdje krenuti, u Selnici? Razgovor danas ujutro. Ne, dugačka putanja. Bilo je 10:00 kad smo krenuli od kuće.
Kod Šturma ostavit ćemo auto. Pogledam opis te staze na hribi.net, djelomično zahtjevna, mokra…
Da, pa idemo.
Start od auta u 11:00. Da, rano sati, zlatni sat.
Nekoliko vremena po asfaltu, zatim makadam, lagano hodanje, ali onda markirana staza zavede u malo zahtjevnije hodanje.
Put prelazi u sotesku, koji se povremeno prilično strmo penje. Nakon kiše, koje je u posljednjim danima bilo dosta, ova staza postaje prilično zahtjevna. Kišilo je do jutra u tom području. Morao si biti oprezan na svakom koraku, jer se voda slivala i po samoj stazi, ne samo u potoku gdje je glasno hučalo. Unatoč svemu tome, zaboraviš na napor, jer korak mora biti siguran, često je cipela klizila po mokroj stijeni obrasloj mahovinom.
Razmišljajući da ću se morati vratiti tom stazom, već mi je bilo strašno. Ako treba, pa mora. Oprezno. Razmišljajući da ako dođe do ozljede, nema signala, u tami si, ni poziv u pomoć, nije nam se isplatilo.
Unatoč svemu tome, bilo je prekrasno, cijeli put do izlaska iz soteske prati hučanje vode, prekrasni slapovi, tolmuni, zelena pokrivača drveća… Morala sam se nakrcati svega toga što daje priroda.
Na vrhu istraživanje dvije crkve, nešto popiti u gostionici, gdje je bilo dosta austrijskih gostiju. Cijene - jeftino.
Znali smo, jer smo kod kuće dobro pogledali kartu Kozjaka, da postoji i lovačka staza. To smo odabrali za silazak, da izbjegnemo graben. Domaćica nam je savjetovala da možemo malo skratiti tu lovačku stazu ako kod kamenih zidova skrenemo ravno, ne desno. Učinili smo tako. Da, očito nije znala da su tu radili šumari, jer smo dio staze imali u srušenim drvećima, gdje smo puzali preko ili ispod ili oko.
Ako sažmem sve, isplatilo se. Nikoga nismo sreli na cijeloj stazi. Na kraju zadovoljni, puni lijepih slika u glavi i na telefonu.
Istina je da to iskustvo mora biti nakon veće kiše, da se potok napuni.
Neka fotke kažu svoje.