Matkov kot – Matkova krnica – Krničko sedlo (na greben preko luske) - Krnička gora (sestop grapom mimo špilje) – gore na Krničko sedlo – natrag dol na Matkovu krnicu – Matkova kopa (gore i dol po srednjoj grapi pod njom) – Matkov kot (razmere 16.8.2018)
Ako se da, obično radim kružne planinske ture, ovdje su dvije kraće ponavljanja obvezna, ali sve pohvale Viliju koji je u ovom divljem, netaknutom i teško dostupnom svijetu nad Matkovim kotom birao »lepe« stazice bez borbe s ruševjem.
Više o razmerama i čudesnom svijetu nad Matkovim kotom pod slikama, ukratko: na početku staze u Matkovom kotu još uvijek puno srušenih stabala na šumskim putovima koja otežavaju pristup i orijentaciju do lovačke staze, kad si na njoj gore do Matkove krnice bez većih problema, odande preko kamenja uglavnom lijevim rubom i pod stijenom na Krničko sedlo, kraći zahtjevniji dio preko luske na greben treba više opreza zbog labavih krutljivih stijena, više pomažemo se ruševjem, negdje od sredine grebena poprečni spust u grapu kraj ruševja koje dolazi odozgo iz austrijske strane, onda na vrh malo lijevo i više desno strane grape (tu i tamo crvene točkice na stijenama), ali smjer do vrha očit. Iz Krničke gore počni spust malo ljeve, ruševje pomaže, onda u grapu mimo špilje dolje prema krnici u Belsko Kočno, ali ne predaleč jer natrag na Krničko sedlo, i tu gore grapa šljunčana i krutljiva.
Prvo ponavljanje je kamenje dolje iz Krničkog sedla u Matkovu krnicu, tu kraj starih drvenih ostataka stane odmor i užina. Već pod krnicom, još više od krnice prema Matkovo kopi staza široko očišćena od ruševja i grana, vjerojatno zbog lovačkog turizma, ne planinara. Po takvoj udobnoj stazi dalje prema istoku, prijeđemo još neke dvije stjenovite grape i dođemo do one s kamenčićem kraj staze (kamenčića tu skoro nema, ali ovaj je ključan iz te smjer za Matkovu Kopu), od tu skoro okomito gore. Grapa gore široka, zarasla ruševjem ali šljunčana (ako grupa opasnost kamenja), do sedla pod Matkovom Kopom malo vijuga ali dobro slijediva. Iz sedla na vrh s lijeva (u smjeru gore), više iz austrijske strane, pod samim vrhom neke kraće zračne i malo teže mjesta. Matkova Kopa ima zapravo tri spojena vrha malo razdvojena; iako niža od 2000 m razgledi svuda divni.
Drugo ponavljanje kraćeg dijela, slijedi spust iz Matkove Kope istom grapom dolje, onda se spoda priključimo na udobnu očišćenu stazu i dalje prema istoku do sljedeće grape, gdje za spust u Matkov kot dobro zapamtiti markantan stjenoviti stupić desno od staze. Slijede neki strmi spustovi bez problema ali s više opreza po travi i rijetkoj šumi, sve do stjenovitog skoka s pletenom aluminijskom žicom za struju. Ona je na više dijelova već napola pretrgana ali drži ljudsku težinu, ako ne vjerujete – obavezno 30 m konopca. Kad prijeđemo tu grapu problemi popuštaju, ali staza kroz šumu dolje još se vuče, na kraju olakšavaju šumske ceste. Nakon manje od 8 sati spustimo u suhu hudourn išku strugu u Matkov kot nasuprot lovačke koče, da, brzo smo natrag … Vili ima dug i brz korak.