Fapo - Zadnje poruke

U ponedjeljak dolazim busom do Mojstrane i krećem pješa prema Vratama gdje mi nakon oko 2 km stane ljubazan gospodin koji me odveze ravno do Aljaževog doma. Tamo su se već pripremali za ljetnu sezonu. Inicijalni plan bio je ići prema Dolkovošpici, ali se to promijenilo jer je na visini oko 1700 bila prilično strmo zasneženi prijelaz, tako da sam radije otišao prema Stenaru. Snijeg je bio dosta južan i urušavao se dobrih 20 cm. Malo nakon što dođem na vrh grape odlučujem da radije ne idem dalje jer je snijeg bio potpuno izložen suncu. Tako idem natrag prema dolini preko Sovatne koja je bila još lijepo zasniježena u gornjem dijelu. U bivaku pod Luknjom nije bilo ni podloga ni dekena, tako da je noć bila prilično tvrda i hladna. Sljedeći dan nisam imao ni to sreće i morao sam prehoditi svih 11 km do autobusa.

Spavanje pod vrhom Vošce

Ujutro idem vlakom do Jesenice pa dalje autobusom do Kranjske Gore. Tamo prvo skočim u trgovinu i već jurim gore u strminu. Snijeg je od početka, ali sve išljapkano, nema problema (samo dolje bi možda malo pomogle dereze jer je na dijelovima zaledeno). Svoj "base camp" napravim oko 50 metara pod vrhom. Noću temperature oko -5, ali najveći problem jutros obuti ledene čizme. Zatim me do kuće čekalo malo trčanja da uhvatim autobus i 5 sati vožnje kući.

Hvala

Bovec - spavanje na Vrhu Laške Planje - Skutnik - Žaga

Ponedjeljak oko podneva u najgorušoj vrućini ove godine krenem iz AP Bovec gore cestom prema Gozdecu. Zbog teškog ruksaka i nedostatka sjene radio sam pauze skoro svakih 10 min. Stoga do parkinga trebalo skoro 2,5 sata. Tamo malo jedem i idem smjerom Kanina. Kod izvora malo vode teklo ali dovolj da nastavim (da je prazan vjerojatno okrenuo). Još dobre sat vremena po lijepoj stazi do bivaka GRS. Tamo mi se konačno otvore pogledi na veličanstveno Kaninsko pogorje. Dok hodam po obroncima mogu dobro minutu slušati zviždanje svizca kako upozorava na opasnost. Nakon razvoda za VLP staza prelazi na greben gdje treba malo penjanja. Kad dođem na vrh napravim zaklon, gledam zalazak sunca i na kraju došao srna pozdraviti laku noć. Inače planirao gledati perseide na vrhu, ali nakon zalaska mjeseca u 5 minuta snaga nestala. Probudim malo pred izlaskom, slikam malo i natrag spavam dobru sat vremena. Sljedeći dan spakiram i grrm dolje po južnom grebenu. Staza prilično zahtjevna za silazak ali polako se da. Spustim do bivaka i nastavim do Skutnika. Tamo primijetio samo pola litra, što je za spust u Žagu pri 30+ stupnjeva prilično zlo. Kad dođem u dolinu u trgovinu kupim nešto i autobusom i vlakom kući.

Na kraju 2300 v.m. i ~24km

Špik iz Kranjske Gore

Budući da živim relativno daleko i još nemam auta posjet visokogorju je prilično otežan. Odlučim napraviti celonoćnu turu na Špik. Start u 11 po vršičkoj cesti prema Ruskom križu pa lijevo prema Koći u Krnici. U grapi sam u tami imao neke probleme s praćenjem ali bez većih problema. Staza bez posebnosti, samo malo promašio stazu pod Lipnicom. Na vrhu bilo dosta oblačno, s istoka nije bilo puno. Još pola sata sam se odmorio na vrhu pa sam jurnuo niz Kačji jarak da uhvatim autobus. Nabralo se 23km i dobrih 1800 uspona.

Prije otprilike 2 tjedna spavanje na vrhu Begunjščice.
Start iz ŽP Žirovnica i mimo jezera gore dolinom Završnice. Nakon dosta vremena skrenuo desno gore prema Tomčevoj koći. Od tamo po uobičajenoj mimo Robleka na vrh. Bilo dosta vjetrovno pa sam napravio zaklon od kamenja. Natrag mimo Poljske planine još malo dalje po grebencu i dolje prema Titovoj vasi gdje je staza slabo vidna. Gore dobro 5 sati, dolje 3,5.

U nedjelju Kokrska Kočna s Suhadolnika.
Cesta do izlaza u dobrom stanju i startam u 6.30. Na početku cestom i dalje prema planini preko Taške. Odande strmo lijevo, gdje je malo zaraslo ali ništa strašno. Na prečici ima koju dvije izložene točke, tako da ova staza nije baš za vrtoglavce. Kad sam išao po Srednjim Dolcima vrh je još bio na suncu, ali kad sam došao pod grapu došla je gusta magla. U plezalnom dijelu ima dosta šljunka, koji je prilično smotan pri spustu. Malo ispod vrha morao sam prijeći malu snježnu mrlju, koja će za tjedan dana vjerojatno biti suha. Na vrhu nije bilo pogleda, i vratio sam se istim putem, samo ispod planine sam otišao lakšom stazom.

Spavanje na vrhu Struške, 29.-30.

Startam s Jesenica mimo Kalvarije do Križevca. Snijeg se počeo na cesti kod odcepa za Belsku planinu (većina vjerojatno već skopana). S planine gore kroz grapu, starom stazom do ruševja. Tamo s 15kg ruksakom udiralo do koljena. Na vrh za otprilike 5 sati. Snažno vjetrovalo, napravio mali zid od snijega. Noću oko 5 stupnjeva. Sljedeći dan do Križevca istom stazom, onda desno prema Črnom vrhu i Planini pod Golico.

Negdje na Sočkom?

Hudajužna-Matajurski vrh-Črna prst-Boh. Bistrica

Subotom ujutro vozim do Gorice, i skačem na vlak prema Hudajužni. Tamo s željezničke stanice idem malo dalje glavnom cestom, do odcepa za Stržišče. Malo prije nego dođem do same vasi, skrenem lijevo. Po lijepo praćenom makadamu, dođem do Saneka, gdje se malo odmorim. Iznad same lovačke koće put slabo vidljiv, ali ne možeš promašiti jer je odozgor mulatjera. Još malo idem naprijed, dok ne dođem do kamenog znamena koje označava put na greben. Stazica je lijepo urezana u ruševje, na travi pa završava. Naprijed bi mogao po grapi, ali je snijeg sasvim truo, zato sam radije pošao ob njoj po škrilju. Na grebenu je topline kraj zbog vjetra. Prema vrhu još snijega, pa sam si za zadnjih 50m stavio dereze. Nakon kraćeg odmora krenuo prema Črnoj prsti. Tamo sam očekivao više posjeta ali ga nije bilo. Za silazak sam odabrao put po žljebu, jer je ljetna još potpuno zasnežena.
Na kraju dana nabralo se 23km i 1750 m uspona

Boh. Bistrica-Vogar-Planina pri Jezeru-Dedno polje-hudičev most-Boh. Bistrica

Vlakom dođem u sedam do Bistrice, odakle me na početku čeka 8km zagrijavanje do Stare Fužine. Tamo idem u Mercator po zalihe hrane, i nastavljam prema Vogarju strmom stazom koja je bila prilično mokra i klizava. Kod koče pojedem panin i idem dalje. Imao sam neke probleme naći skretanje za pl. pri Jezeru jer sam prebrzo otiš'o u brdo nekom stazom, ali uz GPS brzo sam našao put. Snijeg počinje oko 1200, gdje je skretanje za pl. Blato. Ispred mene su išli neki s krpljama pa mi se samo malo usađivalo. Bez problema do Dednog polja, ali zbog jakog sniježenja odlučio se vratiti. Nazad do Vogara istim putem, tu skrenuo lijevo na "blagu", i pogledao komadić korita Mostnice. Inače bi tura bila gotova za većinu, ja sam na kraju u zimskim gojzarih još morao gaziti asfalt oko 1.5 sati.
Na kraju dana 36km i 1200nmv

Malo prije sedam stigao sam do parkinga u Zadnjici. Od tamo po uobičajenoj puti prema Kriškim podima. Snijeg počinje negdje na 1300 m. Na oko 1600 plaz je zasuo mulatjeru (nastavio sam direktno po žlebu gore, gdje je zimska oprema obvezna jer je snijeg vrlo zbijen). Nazad sam išao tamo gdje bi trebao biti put, jer je bilo sigurnije, ali to značilo da mi se nekoliko puta udrlo do pasa. Gore sam trebao tri i pol sata dol dva. Kad sam došao natrag dol bilo je nekih kola parkiranih kar do kraja doline.

Negdje do koče je ledeno, dalje snijeg.

Mislim da ih je dosta stiglo do vrha, ali istina na nekim prečkama izgledalo rizično sa skijama (prije slike 13)

Ne ne, nije bilo toliko hladno.