Hribi.net
Hribi.net
Prijava
Prijava
Korisničko ime:
Lozinka:
Prijava
Još niste registrirani? Registracija.
Zaboravili ste lozinku?

Sigurnost u planinama

Ispis
ljubitelj gora6. 08. 2013 12:13:58
@fanton: Najbolje je za takve ture uzeti nekoga tko poznaje stazu. Ako si na FB potraži grupe i pitaj ima li tko volje za Jalovec. Dobro je ići s takvim na lakše ture pa kasnije ozbiljnije.
Na Jalovcu još mnogi nisu bili, jer je svakako teži od Triglava/Prisanka, najlakši pristup iz Zadnje Trente ali nijedna staza nije laka, sve su jako zahtjevne s dosta slobodnog lakšeg penjanja s previsima otraga i začinjene drobirjem. Pogledi u Lošku koritnicu, Tamar, Zadnju Trentu su baš duboki, zračni, prepadni i ozbiljni.
Ako ti je strah, već si se jednom okrenuo onda pričekaj.
Najviše mi se dopadaju planinari, gornici koji grade piramidu, njima svakako neće biti ništa, uvijek će čekati da opet krenu u planine. Staza kao laka označena, jako zahtjevna bit će im poznata, pripreme se već svjesni što sve treba ponijeti.
Za detalje o Jalovcu, zahtjevnosti, opremi prvo se raspitaj kod gorskih vodiča.
(+4)sviđa mi se
fanton6. 08. 2013 12:34:57
Hvala na odgovorima.
Da, trebam zamoliti iskusnijeg za društvo na ovoj turi, prije toga dobiti malo osobnog iskustva, kao što ste savjetovali.
Hvala!

(+1)sviđa mi se
Meto6. 08. 2013 15:19:09
Vidim da si se već odlučio kako i što, ali ipak... zagovaram tezu da nisi spreman za planinu ako imaš previše nedoumica o njoj (pogotovo jer si se već jednom sreo s Jalovcem, a još uvijek nisi siguran...). Budući da si početnik, bolje osvoji još neki vrh (napreduj tehnički i kondicijski) pa ćeš vidjeti kako odjednom dopisi o zahtjevnosti neke planine izgube na važnosti.
(+1)sviđa mi se
JusAvgustin6. 08. 2013 15:33:15
samo se drži Zebdijevog savjeta, vjeruj, zna o čemu govori za razliku od drugih "ljubitelja"
(+1)sviđa mi se
jax6. 08. 2013 15:47:38
No, tu treba uvijek držati pravu mjeru, ali ipak moram reć ovo: prije svake zahtjevne ture prisutne su nedoumice. Hoće li proći ili ne? Prije nego što si tamo, ne znaš. I strah je uvijek prisutan. Ali za planinarenje vrijedi isto kao za praktički sve aktivnosti - poanta je prevladavanje vlastitih strahova, ne izbjegavanje. Jasno, pri tome treba držati pravu mjeru, inače bi svi bili mrtvi. Ali opet: činjenica da se nečega donekle bojiš ne znači da tamo ne možeš. Naprotiv, strah je više-manje uvijek prisutan i tako je dobro.
(+1)sviđa mi se
fanton6. 08. 2013 16:15:43
No da, što se kondicije tiče nema problema.
Što se straha tiče, kao što kažem, zanimljivo mi je da su neke staze ili odjeljci osigurane, iako se (barem meni) ne čine problematičnima.
Kraj krajeva (ne hvalim se, naprotiv) po Tominškovoj smo cijelo planinarsko društvo prije dobrih petnaest godina došli do Kredarice bez ikakvog plezalnog pojasa ili samovarovalnog kompleta. Tad nisam ni znao za plezalne pojaseve ili samovarovalne komplete jer sam se na turu prijavio preko noći kad sam vidio oglas na ploči PD-a gdje nije bilo napisano da je potrebna osobna zaštita. Tek na Triglavu sam opazio da su neki planinari koristili pojaseve.
Danas naravno imam svu potrebnu opremu, ali čini mi se da na nekim turama gdje je preporučen samovarovalni komplet on nije tako potreban, dok na drugima, kao što sam spomenuo Jalovec ovdje, želio bih više čeličnih užadi.
Uostalom, gdje piše da treba sve vrhove "ožičiti", neki su pač rezervirani za najbolje.

lp
sviđa mi se
jedriličar6. 08. 2013 16:41:10
Jedan detalj spusta s Jalovca na Kotovo sedlo mežikanje
Ako zdrsneš, brzo si dolje ....1
(+4)sviđa mi se
gorolazka6. 08. 2013 17:56:00
14 godina planinarstva. Sam jedan tečaj iza sebe. Prohođeno 110 - 120 različitih vrhova nad 2000 m, od toga neka bezpotja, u prosjeku 25 tura godišnje, 99 % samohodno. I uvijek sam hribe.net i prije toga pzs.si čitala samo zbog trenutnih uvjeta na stazi i ideja kamo ići. Za sve ostalo sam koristila knjige. Samovarovalni komplet sam upotrijebila samo na lojtri na Montaż. Svako isključivo sam za sebe zna kamo ići i čega je sposoban. Sama sam osigurane staze počinjala postupno, uz pomoć knjige 50 osiguranih staza, počela naravno s najlakšom - na Storžič, zatim postupno došla do Montaža i Triglava preko Plemenica, no Jalovec se dogodio negdje usput. Ista staza može u određenim psiho-fizičkim uvjetima predstavljati potpuno drugačiji stupanj zahtjevnosti. I zato vam savjetujem samo, svi oni koji tek počinjate hoditi u planine, uzimajte ove komentare na hribi.net s velikom, velikom rezervom. I slijedite savjete kamo i kako ići samo od nekoga tko je s vama već išao na neku turu i poznaje vaše sposobnosti.
(+3)sviđa mi se
lynx6. 08. 2013 18:46:58
Jedino važno je da se znaš pravovremeno okrenuti i da u slučaju problema i to učiniš. Bilo poslije pola sata hoda zbog npr. leda ili poslije deset sati, tik pred vrhom.
(+1)sviđa mi se
gorolazka6. 08. 2013 18:50:40
lynx: kolege sam vodila na Triglav. kolegica je išla na Triglav "već" drugi put, ali na putu s Malog Triglava potpuno smrzla. Najčešće je teži put u dolinu nego na vrh. Kako onda znaš kada se okrenuti?
(+1)sviđa mi se
jedriličar6. 08. 2013 18:54:46
U jedrenju se kaže: skraćuješ čim prvi put pomisliš da treba skratiti jedra. Tako ja radim u planinama: ako prvi put pomislim da treba okrenuti, okrenem. Kraj priče, nikad mi nije bilo žao. planine će počekati, ima vremena ... ne treba gurati gore po svaku cijenu
(+7)sviđa mi se
ljubitelj gora6. 08. 2013 20:34:06
Kralj planina bit će zauvijek
Jalovec s Kotovog sedla1
mravinjci na grebenu2
i ovo je markirana zaštićena staza3
preko Škrbine4
preko Goličice5
greben pak nije toliko zahtjevan kao što ide staza ispod njega6
spust s vrha na Kotovo sedlo7
Jalovec ispod Briceljke, na ovoj strani Jalovca ide staza, zračno je i neprimjereno za početničke ture. Triglav je Triglav!8
vidni tok staze s Kotovog sedla prema vrhu9
(+1)sviđa mi se
lynx6. 08. 2013 22:04:31
gorolazka: s malo mašte, iskustva ili dobre družbe. Ako znaš da je silazak teži, onda si toliko više pažljiv na mjestima koja ti već na usponu rade probleme. Kad si u dvoumici, uradi kao što kaže jedriličar. Na ovom portalu imamo hrpu priča o tome kako se negdje nekad zapelo iz istih razloga. Čak i vrlo iskusnima, da ne bude zabune.
sviđa mi se
miri6. 08. 2013 22:08:19
To je kao s dečkom.Kad bude pravi "će ići"do kraja.velik nasmeh
sviđa mi se
heinz7. 08. 2013 05:30:25
U ponedjeljak sam sreo skupinicu pred ulaskom u plezalište s Kredarice na vrh. Kad sam čuo preplašene riječi izgovorene drhtavim glasom, oglasio sam se: "staza je doduše lijepo osigurana, polako se daleko ode, ali hvala bogu nas nitko ne tjera.. Hrabar je naime i onaj koji se pravo vrijeme odluči za povratak." Nakon nekoliko minuta stanke okrenuli su.
(+5)sviđa mi se
panda7. 08. 2013 07:09:26
I moje razmišljanje: kad osjetiš sumnju dok ideš gore; onda se okreni, jer će dolje biti još teže.nasmeh Kad je hrabrost veća od "straha", obično se nešto dogodi.
(+3)sviđa mi se
Katja667. 08. 2013 08:46:46
Svako tko hodi koliko toliko često u hribe ili se bavi fizičkom aktivnošću dovolj se poznaje da zna kad je dosta. Onda ovisi o tome jesi li sposoban to prihvatiti kao činjenicu i okrenuti se.
Zadnji put sam se okrenula pod luknjom kad sam se vraćala s Triglava, stvarno nisam imala dovolj energije do Kriških Podova s tom vrućinom. Nije lako, tu si, varijanta je dolina, znači vraćati se kući ali.. osobito kad si sam nije baš za šale. Planine neće pobjeći, drugi put ću bolje programirati hod!
(+2)sviđa mi se
gornica7. 08. 2013 14:02:49
Istina je, planina će pričekati. S mužem smo lani htjeli osvojiti Skutu, ali smo zbog slabe vidljivosti na Dolgem hrbту okrenuli i vratili se u dolinu. Zato smo se 27.7.2013 odlučili ponovno popeti prema Skuti. Bili smo sretni što smo se lani odlučili vratiti u dolinu kad smo vidjeli kakav je put još bio pred nama. U toj magli lani bismo vjerojatno zalutali.
(+4)sviđa mi se
andrej.bg8. 08. 2013 12:44:26
Abrahama sam već prošao, u planine pa rado idem svakoj prilici, mogao bih reći da me vuku sve više kako starijem. Zavidim onima koji pišu da godišnje naprave pedeset tura, osobno nemam te mogućnosti. Što se tiče sigurnosti u planinama, na osnovu vlastitih iskustava mogu dodati sljedeće:
Potpuno se slažem da je najbolje prvi put na turu ići s nekim tko je već prošao, ili se s njim posavjetovati o težini i mogućim opasnostima. Uopće je ljepše i sigurnije planinariti u društvu.
Općenito razvrstavanje putova na lake, zahtjevne i vrlo zahtjevne može biti vrlo zavaravajuće, jer na nekoj „lakoj“ stazi naiđeš na izloženo mjesto bez ograde, i obrnuto.
Mislim da na stupovima s obavijesnim tablama o vremenskoj udaljenosti određenih postaja ili vrhova nedostaje i tabla s natpisom, odnosno imenom tog mjesta (Bogatinsko sedlo, Krnska škrbina..). Što se tiče obavijesti o vremenskoj udaljenosti, mnoge mi se čine nerealne, prikladne možda samo vrlo uvježbanim, na tom terenu iskusnim pohodnicima s nadprosječnom fizičkom kondicijom. Pohodniku koji bi uz hod voleo uživati u pogledima i slikati nešto, mogu biti izvor neugodnosti, pa čak i opasnosti.
Gotovo svaki dan pratim dopise na ovom forumu i upozorio bih da većinu treba uzeti s velikom rezervom. Previše ih je onih koji „skaču“, „napadaju“, „mimgrede je mahnu“ i slično na ozbiljne i vrijedne vrhove i ture. Ne sjećam se pak kad je netko upozorio da je imao ozbiljne probleme, zapetljao se, imao premalo vode, bio loše opremljen...
Imam dojam da postoji određeni elitizam po pitanju planinarstva, da ipak ne može svatko ići u planine, da je to privilegija odabranih sretnika, ostali neka šetaju po livadama. Koliko se sjećam Slovenska planinska staza zamišljena je kao svojevrsna poticaj da hodeći njome svatko, ne samo skoro profesionalni gornik, može uživati i upoznati ljepote Slovenije, koje čak nisu sve samo planinskog karaktera. I ako je tako, onda se pitam je li utemeljeno i prikladno da je obilazniku te staze skoro onemogućeno osvojiti Jalovec i možda još par vrlo zahtjevnih ili slabo zaštićenih točaka samo zato što nije dovoljno iskusan, ne zna se penjati ili ga jednostavno malo plaši?! Ili da se osjeća manje vrijednim ili da rizikira i izaziva nesreću samo da stekne još tih par pečata?
(+1)sviđa mi se
Zebdi8. 08. 2013 13:26:35
andrej.bg, ovo povezivanje SPP i elitizma je malo zavaravajuće mežikanje Ni ne bih se slagao da postoji neki elitizam, nego mi se čini da je velika većina označenih staza prikladna za više od 85% zdravog stanovništva. Kad si već spomenuo SPP - ona se ne počinje pod Jalovcem, nego na Pohorju. Usudio bih se tvrditi da velikoj većini onih koji će se je polako latiti i na putu do tamo obiđu sve prethodne postaje, čak ni Jalovec neće predstavljati preveliku prepreku. Istina, može imati problema ako se odmah na početku loti najzahtjevnijih ciljeva. Kao i kod vožnje automobila, prva stanica je autoškola, a ne trening sigurne vožnje jezik

Se naravno vrlo slažem da treba određene dopise uzimati s velikom, velikom rezervom. Najlakše se zavaravajućim dopisima i informacijama izbjegnemo tako da se za pripremu ture pomagamo tiskanim vodičima PZS - forum neka služi samo kao dopuna.
(+3)sviđa mi se
Stranica:123...1213141516171819
Za objavu komentara morate se prijaviti:
Korisničko ime:
Lozinka:
Prijava
Ukoliko još nemate korisničko ime, morate se prvo registrirati.
         
Copyright © 2006-2026 Hribi.net, Uvjeti korištenja, Privatnost i kolačići